Krajem mjeseca studenoga jedan se čovjek iznenada počeo pojavljivati na Korzu u Varaždinu svake subote točno u podne šireći pozitivu sa svojim prijateljima dijeleći zagrljaje, voće, čokolade za bolji imunitet prolaznicima. Nakon nekoliko uspješnih akcija u Varaždinskoj županiji, isti čovjek se protekle subote pojavio i u centru Čakovca!
On je Damir Toplek, iz Međimurja je, i kako nam je sam rekao, nakon što je i njega “pokosilo” odlučio je ne reagirati na lošu vibru i negativne koronavijesti u medijima već ići s osmjehom na licu kroz život:
“Na to sam se odlučio, nakon što je i mene “POKOSILO”, što je nevjerojatno, pošto sam totalno pozitivac, uvijek sa osmjehom na licu kroz život, koji ne reagira na lošu vibru, odnosno maknem se i dobro je, krenula je nekakva nervoza, nemir, ljutnja na sitnice, koje me inače ne bi smetale, više ne spavam kako treba, zapravo puno ležim sa željom da zaspim, ali ne ide i više sam umoran nego odmoran nakon toga, te se nadam da i ja ne padam u nekakvu kolotečinu ili još gore, depresiju, bolest modernog doba kako vele, ne daj Bože.”
Kako ste došli na ideju, kako je sve počelo?
“Definitivno sam puno vremena provodio listajući svakakve članke na računalu ili mobitelu, gledao TV, vijesti, kada dođeš nekamo na gablec, naravno prelistaš novine i gle čuda, opet i tamo piše sve isto. Stalno “iskaču” vijesti takvog tipa i teško je ne vidjeti. Koliko god sam se trudio, zanimalo me, ali više NE. Ja sam osoba, kojoj se lakše boriti ZA nešto, nego PROTIV nečega, što mislim da je puno bolja stvar i da je definitivno lakše i kvalitetnije za život. Vjerojatno ste shvatili o čemu se radi, tako da jednostavno više ni ne želim upotrijebiti tu riječ, ni baviti se time. Priča, odnosno moja furka je vrlo jednostavna, IDEM JA SADA PO SVOME I BRINEM SE ZA SEBE, ZA SVOJE ZDRAVLJE I SVOJ IMUNITET i naravno nekolicinu dobrih ljudi, koji žele sa mnom podijeliti tih pola sata subotom na Trgu u Varaždinu, nasmijati se, popričati, razmijeniti životna iskustva, podijeliti nekakav dobar recept za kolače, primiti ili dati koji dobar savjet, zašto ne. Svi su dobrodošli. Obično sam petkom bio negdje navečer sa prijateljima, cuga, dobra klopa, muzika, moja ekipa, nakon radnog tjedna, ali evo sada toga više nema, svi su se nekako povukli u sebe, domove, ne izlaze nešto, ulice su prazne, telefon ne zvoni, nema brdo poruka kao inače i jednostavno me primio nekakav strah prije 4-5 dana i moramo sam nekako reagirati i definitivno nisam pogriješio. Bar imam takav osjećaj i nadam se da će potrajati. Tako da sam subotom odmoran više-manje, dignem se iz kreveta, doručkujem, operem zube, otuširam, obučem se i odem svojim putem za Varaždin.”
Zašto ste baš odabrali Varaždin?
“Imam dobrog kolegu, odnosno frenda baš iz Varaždina, koji je turistički vodič, u sretnom braku, s kojim sam se upoznao na zadnjem putovanju u Sarajevo, kada nam je bio vodič i dijelio s nama informacije o Sarajevu i drugim zanimljivim detaljima. Kliknuli smo kao frendi i dijelimo ista/slična stajališta, naravno, vrijeme je kakvo je i ostao je bez posla, prošlo je 9 mjeseci i nekako i on osjeća da mu je previše ovoga svega, baš kao i meni, pa smo krenuli u nekakvu obranu SVOJEG IMUNITETA, maknuli se iz ove “lude” kolotečine, i završili na Trgu u Varaždinu sa LIJEPOM RIJEČI NA LISTU PAPIRA. Nije to nikakav transparent ili protest, ovo je samo lijepa poruka za sve sugrađane, koji žele zaboraviti na sve ovo što se događa oko nas, bar na tih pola sata, na OTVORENOME, naravno uz distancu, zima ili toplo za mene više ne znači ništa, ionako ne osjećam više ni to. Vjeruje da i kada bude metar snijega ili veliki minusi na termometru, da ćemo se pojaviti i dati malo nade prolaznicima Varaždina. Razmišljam, ne mogu sada “pasti”, mlad sam, a tu su i moji roditelji 82. i 72. godine, u mirovini, a znamo kakve su mirovine, treba im pomoći maksimalno i finacijski i na sve druge načine, česti posjeti lječniku su postali normala i ne bježim od toga, dapače TU SAM 0-24 ZA NJIH, baš kao što su oni bili za mene i još su. Hvala Vam tata i mama, ne sumnjam u Vašu podršku u ovome.”
“Jednostavno sam trebao ovo napraviti, prvenstveno radi SEBE, radi svog frenda iz Varaždina, njegove familije, možda zvuču sebično, ali moram sam SEBI pomoći, pa makar i na ovaj način. Naravno da sam se borio sa svim tim informacijama, kojima su me mediji “bombardirali” svakim danom, svakim satom, svake sekunde, svake milisekunde i radio nekakvu kontru, bunt, govorio i pisao da nas plaše bez razloga, da nije sve to tako crno, da mora biti svijetlu na kraju tunela, i došao sam do zaključka, da je jedino svijetlo na kraju tunela, MAKNUTI SE OD SVEGA OVOGA I NAPRAVITI NEŠTO ZA SVOJ IMUNITET I ZDRAVLJE, koje se mjesecima narušavalo i došlo je do točke da nisam više onaj isti Damir, osjećam to, eto HVALA, ALI NEDA MI SE VIŠE. Sjećam se da sam komentirao na društvenim mrežama našeg Tonija Cetinskog, kada je rekao da mu je dosta više i da ga je sve to umorilo, ali eto, sada mu vjerujem i definitivno poštujem to što je izjavio. I ja sam bio takav. Bio sam totalna suprotnost nego sada, borba ZA je puno lakša nego PROTIV. Pa i Majka Terezija, dobitnica Nobelove nagrade za Mir, 1979. godine se borila ZA i nikad protiv svojih uvjerenja. Eto, sve to me koštalo dobrog sna i definitivno par kilograma manje. Loša vibra definitivno umara. Ovo sam NOVI JA, evo već ova kratka rečenica me čini sretnim.” nastavlja Damir te dodaje:
“U srijedu/četvrtak sam odlučio, taman prije ovog zadnjeg ZAKLJUČAVANJA na 20-tak dana, POKRENUTI SE. Tome je pridonijela informacija, da je na Trgu nekakav protest protiv svega ovoga, ali nisam više ja u tom ĐIRU, bio sam, nisam više PROTIV, nego ZA, idem sam, zvrcnem frenda, bude mi lakše, odemo na Trg u Varaždinu, ionako sam svaku subotu nešto privatno u Varaždinu, napišem LIJEPU RIJEČ NA LIST, nasmijem i razveselim prolaznike, dam im svoju dozu IMUNITETA subotom u PODNE, zašto ne. Naravno da je tekst prve priče, koju smo odradili dana 28.11.2020. godine, bio malo “buntovan”, i možda nije u skladu sa trenutnom sitaucijom, ali trebali smo nekakvu reakciju i dobili smo je. Riječima “BESPLATAN ZAGRLJAJ ZA JAČI IMUNITET!”, ljudima smo htjeli poručiti da je zagrljaj, znanstveno dokazano, tisućama tekstova o tome, mega “podizač” imuniteta, a brojni stručnjaci tvrde, da je podjednako učinkovit kao šumeća tableta multivitamina. Definitivno više ne negiram ovaj virus, ljudi umiru, i moji poznanici, ali htio sam samo dati do znanja DA ŽIVOT IDE DALJE, TREBA OPUSTITI MISLI, NAPUNITI SE POZITIVNOM ENERGIJOM, SAMO TO I NIŠTA DRUGO, odraditi koji virualni zagrljaj, primjera, kao što se ljubi ekipa na estradi u obraz, nije poljubac, već onako nekako izdaleka cmok-cmok, rekao bi FEJK poljubac, odnosno moj/naš FEJK ZAGRLJAJ. Naravno, uvijek ti netko u leti sa zagrljajem kako treba biti, pa ne možeš izbjeći u tome trenutku, ponese te, bez zamjere ljudi. Sve je to bilo bez ikakve loše namjere s moje strane, samo da damo do znanja da smo tu za bilo koga tko je nesretan u ovim trenicima, smežuren, umoran od svega, loše volje, kako bi mi to rekli u Međimurju “VU NEKAKVOM BEDU” i traži slamku spasa, baš kao i mi, a možda smo time i mi spasili koji život, nikad neznaš. Nada uvijek postoji i idemo je PROBUDITI iz sna. A ovo sve oko nas mora proći, definitivno vjerujem u to.”
Kako je bilo prvi puta, dana 28.11.2020. godine?
“Prošlo je sad već skoro mjesec dana od ove prve priče, i osjećam se ODLIČNO, to sam htio, bilo je 10-tak fejk zagrljaja, palaca gore, ali bez zagrljaja, razumijem, naravno bilo je i 2-3 zagrljaja, ali opet ne onako kako se to istinski radi. Nije svaki zagrljaj zagrljaj, to nam je svima jasno. Ali nekako bitna je namjera i poanta svega. Moram priznati, bilo je i uzmaka pogleda, pogledi u beton sa maskama na licu, nekakva tuga i jad se osjetio na ulicama Varaždina, nemir, šušur bez energije, svi nešto čekaju, pitaju se, promatraju, skupljaju se grupice ljudi, par riječi i izgube se u ulicama Varaždina, šta reći nego, NIJE DOBRO.
Nakon 20-tak minuta priče, pozdravili smo se sa ljudima oko nas, nasmijali jedni drugima, mahnuli i otišli prema autima put doma. Osjetili smo nekakav mir, veli frend “Dobro je, napravili smo nešto”, čak sam zapjevao SRETAN BOŽIĆ SVIMA na ulicama Varaždina, ponjela me ta neka dobra energija i prekrasno ukrašen Trg u duhu Božića i Nove Godine, ali neka. Na putu prema Čakovcu, radio je bio na 100%, pjevalo se glasno koliko ide, pjesme OPĆE OPASNOSTI, obožavam tog lika i bend, bravo Pero Galiću, i Ti si mi uljepšao dan, ne samo dan, nego cijeli tjedan, te se nadam Vašim koncertima u neka bolja vremena. Dobro sam se osjećao i hvala ljudima Varažina za ovaj put. Nakon ručka, velim sam sebi, Damire legni malo, odmori i gle čuda, zaspao sam 3 sata, očito mi je trebalo ovo, glava je bila prazna nakon sna i nikakvih loših misli u njoj. Probudio sam se fit, uzeo torbu, ručnik, bočicu vode, kupaće i đir bazena i saune. Trebalo mi je ovo. Nevjerojatno je da sam i slijedeći dan otišao na bazene u Čakovcu i odradio trening od 100 dužina, što mi se nikad nije prije desilo, čak i prije svega ovoga, očito sam napunio baterije za 3-4 dana. Ludilo, što radi dobra vibra i energija. Na poslu opet mogu dati maksimum, i to me opet diže u nebesa. Jedva čekamo SUBOTU U PODNE. Hvala ljudi.
Još uvijek se sjećam jednog detalja iz Varaždina, koji će mi ostati i vjerojatno ću ga se dugo, dugo sjećati. Došla je žena oko 50-60 godina do nas, i veli ona i ja sam s Vama. Ja velim, mi samo širimo pozitivu i dobru vibru, nismo baš u tome više, mi smo ZA. Veli ona, budem ja stala s Vama malo ako mogu, Naravno, dapače velim joj. Ostala je do kraja, raspričali smo se kao da se znamo godinama, sve dok mi nismo otišli, da im ne smetamo. VELI ONA U JEDNOM TRENUTKU, KADA JE PRIČA IŠLA KRAJU, I TO ĆU PAMTITI DUGO, DUGO, AKO NE I ZAUVIJEK: “NISAM SE OVAKO NASMIJALA VEĆ 9 MJESECI”. Kratko i jasno. Ja i frend smo se pogledali i nismo rekli ništa, ali znao sam, JEDAN OSMIJEH, DOVOLJNO, ja sam sretan i zadovoljan. U tom trenutku odlučili smo, idemo dalje svake subote na Trgu, zašto ne. Neka to bude naša priča za ova tmurna vremena, vrijeme je kada nam dolazi blagdani Božića i Nove godine i treba nešto ovako ljudima, možda do Nove Godine, možda do Tri Kralja, a možda prudužimo do kraja 1. mjeseca, LIJEPIH RIJEČI NA PAPIRU nam sigurno neće nedostajati, i po meni NIKAD DOSTA. Mi ćemo se pojaviti, pa tko dođe, definitivno ćemo ga malo prodrmati, razveseliti i zabaviti, bar pružiti toplu riječ, osmijeh, ako treba i naš fejk zagrljaj. I za 1 čovjeka ćemo doći, dovoljno nama. Nazvati ćemo ovu priču DOZA IMUNITETA SUBOTOM U PODNE. Rodila se ideja i to je to. Imamo definitivno par mega LJEPIH RIJEČI ZA LJUDE OKO SEBE, dati dodatnu snagu imunitetu i dići to na višu razinu.”
Kako Vas se dojmilo i što Vam je ostalo u pamćenju drugi puta, dana 05.12.2020. godine?
“Ovaj put bavili smo se osmjesima i razmjenili ih sa dobrim i dragim ljudima Varaždina. Naša LIJEPA RIJEČ NA PAPIRU bila je “SMIJEŠAK TEBI, SMIJEŠAK MENI, IMUNITET NAMA!”. Bez pretjerivanja, bilo je 50-tak osmijeha, s obzirom na trenutnu lošu sitaciju u svijetu i kod nas i bez obzira na to što nije bilo toliko ljudi, kao što obično bude subotom u podne na Trgu u Varaždinu. “
“Ovaj put, ostat će mi u sjećanju jedna starija gospođa, cca 70-tak godina, koja je vjerojatno išla sa Varaždinskog placa, sa vrećicom u ruci, punom mesa, voća, te povrća, i što reći drugo nego da je bila puna iznenađenja. Malo je zastala, promatrala je što to piše na papiru, pogledala nas, mi nju, imala je masku na licu i u tom trenutku skinula je masku i NASMIJALA se od uha do uha. Velim ja njoj “Svaka čast, mlada damo”, a ona prasne u smijeh, još se jače nasmije i nakloni se. Naklonili smo se i mi njoj, jer je zaslužila. Srce mi je bilo puno, a vjerojatno i njoj. Vikend može početi velim frendu. Opet smo dali ljudima nešto lijepo i pozitivno. I zato “HVALA, MLADA DAMO”, nadam se da se vidimo i slijedeću subotu sa novom dozom IMUNITETA!”
Na varaždinskom Korzu bili ste i po treći put, dana 12.12.2020. godine?
“Ovaj put smo se bavili slatkim imunitetom, koji smo free dijelili Varaždinkama i Varaždincima, a posebno smo se usredotočili na dječicu i stariju populaciju. Naša LIJEPA RIJEČ NA PAPIRU bila je “BESPLATNO VOĆE ZA BOLJI IMUNITET!”. Ovo je definitivno bio pun pogodak. Podjelili smo par kilograma mandarina i banana, naravno u rukavicama i sa distancom, bolje rečeno sve po PS-u. Što nam se sve desilo? Bila je jedna mlada mama, sa curicom i dečkićem, koja će mi ostati u sjećanju. Pitam ja nju, da li su za voće za bolji imunitet, a ona će na to “Vi ste onaj sa Dozom Imuniteta subotom?”, digne palac gore i nasmije se. Srce mi je bilo puno, klinci su odmah uzeli svoju dozu imuniteta, i bili sretni i nasmijani, to je to što smo htjeli, radost i veselje. Hvala im.
“Također je bila i jedna mala curica sa mamom i tatom, kojoj sam dao bananu, i bila je toliko sretna da nam je slala pusice i zahvalila. Dobar osjećaj. Neki mali klinac je dignul bananu u zrak iznad sebe i skakal od sreće. Ludilo. Naravno bilo je i starije populacije, kojoj smo dijelili voće, i baš svaki od njih je rekao da će to biti za njihove unuke, praunuke, a ne za njih, e da, takva je bila i moja baka, uvijek se odricala i meni kupila sitnice, da ne budem gladan. Znam da je, skoro svako jutro došla u dućan, ispred kojeg smo čekali autobus za školu, i ama baš svaki put kupila mi žemljicu. Savršeno dobro jutro i hvala joj. Bilo je na trgu i čistaća ulica, kao i dečki koji su radili na ukrašavanju trga božićnim i novogodišnjim ukrasima, pa smo i njih počastili, trebalo im je snage i malo voća za bolje raspoloženje. Eto, odradili smo dobra posao, razveselili malo ljude, dali pozitivu i nadu za bolje sutra, naravno, idemo dalje već slijedeće subote sa još slađim imunitetom u PODNE. Dođite sa klincima, biti će jako sretni sa ovom novom, još slađom Dozom.”
Damir Toplek nije posustao sa širenjem pozitive ni u vrijeme blagdana, pa je tako svoje “pozitivne vibre” protekle subote preselio i u Čakovec gdje su se našle i čokolade za prolaznike.
“Malo pozitive i Čakovcu, a moj frend u akciji isto u Varaždinu. Nedamo se!” poručio je Toplek koji već mjesec dana sa svojim prijateljima širi pozitivu.
Ovog puta pozitivu je pokušao izmamiti natpisom “Imunitet s vama, čestit Božić”.
S obzirom da je Damir svoju akciju odlučio proširiti i na Čakovec, svog prijatelja Roberta Belaja zadužio je za daljnje širenje pozitive i imuniteta u Varaždinu. Otkrio nam je još mnoge detalje, no, složili smo se da je ipak bolje da to ostane naša mala tajna, a Vama veliko iznenađenje koje Vas očekuje svake subote od 12 sati, na Trgu u Čakovcu te Korzu u Varaždinu.
