Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika u pravosuđu nakon sastanka s ministrom pravosuđa Ivanom Malenicom odlučio je da neće odustati od jutros započetog štrajka i da ne odustaju do ispunjenja njihovih uvjeta. A to su: 400 eura povišica, nova zapošljavanja i kolektivno pregovaranje.
Županijski sud u Zagrebu donio je konačnu odluku – štrajk zaposlenih u pravosuđu koji traže povišice od 400 eura je u skladu sa zakonom. Nakon što su u petak donijeli privremenu mjeru, ova odluka je konačna. Prenosimo dio obrazloženja Županijskog suda:‘‘(…)Ovaj sud smatra da svako ograničenje ustavnog prava na štrajk, kao jednog od osnovnih gospodarskih prava radnika, mora biti jasno propisano. Navedeno, prema mišljenju ovog suda, jasno proizlazi iz odredbe čl. 60. st. 2. Ustava, kao i čl. 220. ZR. Prema pravnom shvaćanju ovog suda ne može se pravo na štrajk ograničavati posredno kroz parcijalno tumačenje propisa kojima čija svrha ponekad i nije reguliranje materije štrajka. Ograničenje prava na štrajk bilo u odnosu na subjekte koji mogu organizirati i sudjelovati u štrajku, bilo u odnosu na razloge zbog kojih se štrajk može organizirati, mora biti propisano jasnim i nedvosmislenim odredbama, a svako eventualno tumačenje odredbi koje bi u konačnici moglo ograničavati ustavno pravo na štrajk, prema stavu ovog suda, mora biti restriktivno.
Primjerice, Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (“Narodne novine”, br. 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19) u čl. 15. sadrži jasna ograničenja sindikalnog udruživanja i ograničenja prava na štrajk u oružanim snagama. Također, i Zakon o policiji (“Narodne novine” br. 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16, 66/19) u čl. 39. jasno propisuje kada policijski službenici uopće nemaju pravo na štrajk (čl. 39. st. 1.) odnosno kada je to njihovo pravo ograničeno (čl. 39. st. 2.). Zakon o državnim službenicima takvih ili sličnih odredaba nema. Dapače, u njemu se pojam štrajk niti ne spominje‘‘. ‘‘(…)Zaključno dakle, ovaj sud smatra da štrajk koji tuženik organizira sa svrhom povećanja plaća državnih službenika i namještenika u tijelima sudbene vlasti i državnom odvjetništvu predstavlja štrajk koji je organiziran radi zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa državnih službenika i namještenika, te da isti ima dopušteni cilj i svrhu. Isti je organiziran u skladu s odredbom čl. 205. st. 1. ZR i od strane sindikata koji je za to ovlašten i za koji ne treba biti utvrđena reprezentativnost jer se ne radi o štrajku iz čl. 205. st. 2. ZR.
S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih bi štrajk bio nedopušten i nezakonit, to nisu ispunjene niti pretpostavke iz 217. st. 1. ZR za zabranu istog, pa je stoga primjenom odredbe čl. 217. st. 1. u svezi s čl. 205. ZR tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo odbiti. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza saslušanjem predsjednika Vlade Andreja Plenkovića na okolnost razloga zbog kojih štrajkove službi koje se financiraju iz državnog proračuna radi u bitnome istih razloga (povećanja plaće), Vlada Republike Hrvatske dopušta i plaća, a druge predlaže zabraniti. Naime, sud je smatrao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno da bi se mogla donijeti pravilna i zakonita presuda, te da je izvođenje tog dokaza nepotrebno pogotovo kada se ima uvidu da bitne činjenice nužne za presuđenje između stranaka i nisu sporne i da su između stranaka sporna pravna pitanja‘‘.
