Mnogi od nas sanjarenje o egzotičnim destinacijama i bijegu od svakodnevice ostavljaju za vikende, tšeći se sigurnošću poznatog. No, što je potrebno da se prekine taj ciklus i napravi radikalan rez? Ana Krčelić iz Čakovca dokaz je da se život ne događa onima koji čekaju savršen trenutak, već onima koji ga sami stvore.
Sa samo 24 godine, ova mlada Međimurka već je ispisala nevjerojatnu životnu priču. Dok vršnjaci tek traže svoje mjesto pod suncem, Ana u svom „pasošu“ broji već 51 posjećenu zemlju – od europskih metropola do pustinja Jordana i užurbanih ulica Kine. Ipak, iza ovih impresivnih brojki ne stoji samo čista sreća ili lagodan život, već hrabrost, nezasitan avanturistički duh i spremnost da se plati cijena za vlastitu slobodu. U ekskluzivnom razgovoru otkriva kako ju je odbijeni godišnji odmor lansirao u životnu avanturu, kako preživljava tjedne s gotovo stotinu radnih sati samo da bi financirala iduću kartu u jednom smjeru te zašto vjeruje da je najveći rizik u životu – ne riskirati uopće.
𝑴𝒐𝒕𝒊𝒗𝒂𝒄𝒊𝒋𝒂 𝒊 𝒑𝒓𝒊𝒋𝒆𝒍𝒐𝒎𝒏𝒊 𝒕𝒓𝒆𝒏𝒖𝒕𝒂𝒌
Otkaz kao hrabar potez: Mnogi ljudi sanjaju o ovakvoj odluci, ali rijetki je provedu u djelo. Što je bilo presudno u trenutku kada su ti odbili godišnji odmor da kažeš “Dosta je!” i riskiraš sigurnost posla za putovanje?
– Postoje tri jednostavna pravila: Ako ne ideš za onim što želiš – nikad to nećeš imati, ako ne pitaš – odgovor je uvijek ne, ako ne istupiš naprijed – uvijek ćeš biti na istom mjestu. I tad sam rekla ‘Idem’ jer ako sad ne odem možda nikad neću. Naravno da sam s tadašnjom firmom imala x pokušaja no kako su svi uvijek bili neuspješni, vrijeme je bilo da počnem raditi za sebe i krenuti za onim što me danas usrećuje. Da tad nisam, moguće da ne bih otišla u Norvešku, niti se zaljubila u mogućnost koju putovanja i svijet nude..
Prvi koraci: Sjećaš li se onog osjećaja kada si prvi put putovala sama? Što se promijenilo u tvom pogledu na svijet od te prve zemlje do danas, kada ih imaš 51?
– Moje prvo solo putovanje bilo je u Nizozemsku i Belgiju jedne prekrasne jeseni za vrijeme korone. Iako sam na putu svaki dan odlazila na testiranje, to putovanje će mi ostati baš u posebnom sjećanju. Osim što sam tad izašla iz zone komfora u ne baš idealnom vremenu za putovanja, doživjela sam svaki dio putovanja baš ispunjeno..
– Mislim da više shvaćam druge, život, razmišljanja.. Više slušam, više sam prisutna i svakako više uživam u svakom trenutku koji mi se pruži.
Zašto putovanja? Je li putovanje za tebe bijeg od svakodnevice ili način da upoznaš sebe kroz druge kulture?
– Putovanja su uvijek avantura, koliko god ono bulo duže ili kraće vidjet ćeš nešto što nikad nisi i naučit će te nečemu. Desit će se da će te situacije u kojima se na putu nađeš razveseliti, rasplakati, razočarati, ali svaka ta emocija izgradit će bolju verziju tebe. Neopisiv je osjećaš samo sjediti nakon nekog uspona u novoj državi ili promatrati zvijezde u nekoj pustinji, diviti se, biti zahvalan i moliti za mogućnost da doživiš još takvih prilika. To je ono što su putovanja za mene: blagoslov da vidim ljepotu svijeta. Nekad bijeg, potreba, lijek, ali svakako omiljena ljubav.
Praktični i financijski izazovi
Financijska održivost: Čitatelje sigurno najviše zanima kako financiraš tolika putovanja. Možeš li podijeliti nekoliko savjeta kako putovati često, a da se pritom ne bankrotira?
– Puno radim i malo spavam :D. Uz primarni posao na puno radno vrijeme, imam i dodatne poslove te vikend posao pa tako kad nisam na putu tjedno napravim 70 – 90 radnih sati. Svakako, novac trošim planirano i ne na nepotrebno.
Organizacija: Kako izgleda proces planiranja putovanja za nekoga tko to radi tako intenzivno?
– Slobodni dani mi srećom ovise samo o primarnom poslu pa tako nakon što utvrdim kada bih mogla na put, krenem istraživati kud bih mogla a da tamo još nisam bila. Nekad to bude i samo 4 dana, no meni je i to dovoljno da stvorim novu uspomenu 😀
Koristiš li posebne trikove za traženje jeftinih letova ili smještaja?
– Sad kad sam već posjetila dosta, sve je teže naći nešto povoljno za zemlje u kojima nisam bila pošto su ostale one udaljenije. Svakako bih preporučila kombinaciju prijevoznih sredstava i letove iz susjednih aerodroma.
Balansiranje: Kako izgleda tvoj živoz između putovanja? Je li teško održavati veze i stabilnost kod kuće dok stalno vučeš kovčege po svijetu?
– ”Kad sam u Hrvatskoj?”, ”Gdje sam sad i kad se vraćam?” su za mene svakodnevna pitanja zadnjih tri godine ali rekla bih da uz volju i potrebu da nekoga vidiš nije teško. Uvijek se nađe barem sat vremena i ljudi koji te vole razumjet će tvoj raspored.
𝑶𝒔𝒐𝒃𝒏𝒊 𝒓𝒂𝒔𝒕 𝒊 𝒊𝒔𝒌𝒖𝒔𝒕𝒗𝒂
Najveći izazovi na putu: Koja je bila najteža ili najopasnija situacija u kojoj si se našla na putovanju i kako te ona oblikovala?
– Rekla bi da nekih većih prepreka i opasnih situacija, srećom, za sad nije bilo te se nadam da će tako i ostati. Naravno, u svakom trenutku treba biti spreman na promjene i reagirati na njih što je smirenije moguće. Za vrijeme dočeka nove godine u Londonu zatekla sam se u stampedu koji je htio ući u zabranjenu zonu kako bi bolje vidjeli vatromet. Ispred Egipatskih piramida u jednom trenutku stvorilo dvjestotinjak ljudi koji su se željeli fotografirati i time napravili potpuni prometni kolaps. Naime, ja sam u početku prihvatila da se ljudi fotografiraju samom kao bjelkinjom, još i k tome plave kose, no ubrzo se stvorilo previše ljudi, ja iz toga nisam mogla izać al srećom stigli su redari i zaštitari.
Kulturološki šokovi: Koja te zemlja ili kultura najviše izenadila, možda čak i promijenila neka tvoja uvjerenja?
– Svaka je definitivno pridonijela gradnji emocionalne širine, no rekla bih da sam se još dodatno mentalno ojačala posjetima siromašnijim državama kao državama Afrike i Azije, dok zapadne države, Kina i UAE prikazuju nevjerojatan napredak. U Jordanu sam se susrela s jednim dječakom beduinom(arapskim nomadom koji živi u pustinji) koji mi je rekao kako je on bogat jer ima 25 braća i sestara.
Stereotipi: Kao mlada žena koja putuje saa, jesi li se susretala s predrasudama? Što bi poručila drugim djevojkama koje se boje započeti takvu avanturu?
– Nisam se baš srela s nekim predrasudama. Mislim da me ljudi oko mene dovoljno poznaju i znaju da sam pomalo luda i znatiželjna. Van Hrvatske nekad putovati solo je potpuno normalna stvar, a vjerujte mi nekad je i blagoslov. Više mira, vlastiti tempo, nekad dobro dođe i bude ljepše tog trenutka.
– Svakako bih preporučila da ukoliko o tome razmišljaju, da krenu prvo s državama EU, imaju plan gdje će spavati i kako će bar otprilike provoditi vrijeme. Neka netko zna vaš plan puta, budite dostupni i punih baterija. Najbitnije: uživajte i budite prisutni.
Budućnost i poruka
Planovi: Imaš li listu želja (Bucket list) koju još želiš prekrižiti ili su tvoja putovanja danas spontanija?
– Nakon ove prilično užurbane avanture od skoro 100 putovanja u tri godine, dolazi vrijeme za mali odmor. Naravno, putovanja su moja strast i potreba, ali dalje nastavljam malo laganijim tempom 😀 Voljela bih posjetiti Ameriku, pravu Afriku, Japan.. ima toga, no polako, sad je vrijeme za mali odmor. Nadaju se moji bliži 😀
Poruka drugima: Što bi rekla onima koji se osjećaju zarobljeno u svom uredskom životu, a žude za promjenom, ali se boje napraviti taj prvi veliki korak?
– Život se može preokrenuti u sekundi. Jedan telefonski poziv, jedna dijagnoza, jedan neočekivani trenutak i sve se mijenja. Nije zagarantirano ni vrijeme ni zdravlje ni ljudi koje volite. Zato cijenite dublje i volite glasnije. Ono što vam se danas čini normalnim, sutra bi moglo biti nešto za što se molite. Iskoristite priliku dok je imate, riskirajte i istražujte svijet.
