Francuski predsjednik boravio je proteklih dana u SAD-a, a osim diplomatskih izjava o savezništvu u prošlosti i budućnosti važna tema je bio ekonomski sukob dvaju saveznika. Američki poticaji prijete odlasku industrije iz Europe pa je Macron pokušao sa starim saveznicima pronaći rješenje i izbjeći trgovinski rat.
Nakon što je poslije početka rata u Ukrajini, ali zbog ranijih problema uzrokovanih pandemijom inflacija krenula nagrizati zapadne ekonomije, nacionalne vlade krenule su u spašavanje. SAD su zaokupljene naoružavanjem i ohrabrivanjem Ukrajine i Europe donijele Zakon o sprečavanju inflacije. Zakon predviđa preko 400 milijadi dolara poticaja industrijama i zelenoj politici. Sve bi bilo dobro da zakon ne prijeti bijegu industrija iz Europe , koje se zbog regulacije, manje novca i rada na pragu ne mogu natjecati s američkim uvjetima. Zbog bojazni pred američkim potezima i budućnosti za odnose u SAD je u posjet stigao francuski predsjednik Macron da za EU pronađe iznimke.
Ekonomski analitičar Damir Novotny napominje da sukob traje od ranije u međusobnom otežavanju otvaranja nekih kompanija, niti bijeg iz Europe nije ništa novo:
“Američko tržište je daleko manje regulirano nego europsko i velike multinacionalne kompanije uključujući europske s područja zelene ekonomije će nastojati prebaciti poslovanje, ali sada je općeniti trend integracija tržišta, recimo automobilska industrija se odavno integrira i to će se dogoditi ostatku…”
Ekomomist Ljubo Jurčić kaže da Europu u prvom redu muči rat i nedostatak energenata koji pogone inflaciju, dok SAD nastoji sačuvati vodeći položaj poticajima i tu puca.
“Te potpore su i po pravilima WTO nelojalna konkurencija, ali ovdje se radi da te potpore pogoršavaju relativno ekonomski položaj europskih gospoadarstvenika. Uz nedostatak energenata, uz gubitak lanaca dobave rijetkih materijala, uz gubitak ruskog tržišta i sada potpore američkom gospodarstvu stavljaju američke poduzetnike u puno bolji položaj u odnosu na europske.”
Komplicirane međunarodne okolnosti također otežavaju pregovore u blokovima pa Novotny napominje da će se dogovori tražiti pojedinačno.
“Multilateralni pregovori u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji su zapeli i jednostavno nema dogovora tako da će se tražćiti bileteralni dogovori EU Velika Britanija, EU, SAD i Kanada kako bi se osigirao normalan protok roba i kapitala u kontekstu azijskih ekonomija osobito one Kineske.”
Jurčić smatra da je trenutan splet okolnosti veliki test za Europu, a dio problema vidi i školovanim europskim birokratima za koje kaže da ne osjećaju društva u pojedinim zemljama…
“Koji zapravo slabo prepoznaju suštinu Europe. Kako u razlikovnosti, što ne bi trebao biti problem, ne smije se silovati Europa da jedinstveno bude ono što ne može biti. Nejedinstvo može biti pozitivno i konstruktivno ali birokrati u Bruxellesu to sve manje razumiju, a to iskorištavaju svi Rusi, Amerikanci i Kinezi.”
Nema sumnje da je razdoblje pred nama enigma i dobrim poznavateljima ekonomije, no čini se da bi volja za opstojnošću gospodarstava i želja za zaradom mogla pomoći u premošćivanju naoko nepomirljivih razlika. Novotny smatra da će želja za dogovorom i održanjem poslovanja prevladati:
“Kompromis će se postići i kao u svakom kompromisu nitko neće osvariti potpuno svoje ciljeve.”
