Znate li za sindrom kuhane žabe? Kada biste žabu bacili u vruću vodu ona bi refleksno iskočila van zbog osjećaja topline odnosno ugroženosti, a kada je stavite u hladnu vodu pa je postepeno grijete žaba će mirno čekati da je skuhate.
Taj prirodni fenomen nije svojstven samo za žablji svijet. I u našim humanim odnosima također često primjećujemo tehnologiju „kuhane žabe“.
Taj termin koristi se inače kao metafora kada hoćemo pokazati kako funkcioniraju određeni društveni mehanizmi pa nam je kroz svoj višeslojni sadržaj takav oblik usporedbe razumljiviji i prihvatljiviji za shvatiti smisao nego da analiziramo opširne znastvene hipoteze.
No, vratimo se kuhanju žabe…
Dakle, bacite li žabu u lonac s kipućom vodom, ona će iskočiti zbog osjećaja vrućine i ugroženosti.
Međutim, ako bacite žabu u lonac hladne vode, ona će neizmjerno uživati. Kada lonac stavite na laganu vatricu, žaba neće iskočiti, jer nije primijetila da se voda zagrijava, odnosno, ne može otkriti promjene sve do onog trenutka kad će za nju biti prekasno jer je prethodno svu svoju snagu iskoristila na – prilagodbu.
Čini se kako naša sposobnost toleriranja ide dugim putem, a naša snaga i nada polako izgaraju na putu. Predugo toleriramo štetne situacije, samo zato što slijedimo prešutno poredak “ako nema drugog rješenja morate birati manje zlo!”
Što se zapravo događa kad stavite žabu u posudu hladne vode i polako zagrijavajte vodu?
Kako se temperatura vode povećava, žaba prilagođava tjelesnu temperaturu. Kada voda dođe do točke kuhanja, žaba se više ne može prilagoditi. U tom trenutku žaba odluči iskočiti, ali nesposobna je za to jer je iskoristila svu svoju snagu prilagođavajući tjelesnu temperaturu. Vrlo brzo žaba umire.
Što je ubilo žabu?
Vrela voda? Istina jest da je žabu ubila njena nesposobnost da odlučiti kada iskočiti.
Istina je da se svi trebamo prilagoditi ljudima i situacijama, ali moramo biti sigurni kada se prilagoditi i kada se prestati prilagođavati i krenuti dalje, kada se suočiti sa situacijom i poduzeti odgovarajuće mjere.
Dopustimo li drugim ljudima da nas iskorištavaju fizički, psihički, emocionalno, financijski, duhovno ili mentalno, oni će nastaviti to činiti.
Odlučimo kada treba iskočiti.
Najbolji način suočavanja s tom činjenicom je prepoznavanje. Ne prihvaćajte zdravo za gotovo kada vam govore kako je nešto normalno, a svjesni ste kako nije. Ako se dugo osjećate loše u istoj situaciji nešto nije u redu.
Iskočite prije nego se “skuhate”.
Ne radi se o bijegu od situacije, već o suočavanju sa situacijom i pronalaženju mogućih rješenja.
Zapamtite dobro, čovjek koji predugo tolerira zlo neće imati dovoljno snage za pokušati promijeniti situaciju, jer je svoju snagu već potrošio prilagođavajući se nepovoljnoj i štetnoj situaciji.
Iskočite dok još uvijek imate snage!
