Završila je još jedna školska godina, ipak ljetni praznici ne počinju bezbrižno za sve učenike. Pred više od 40 tisuća osmaša dani su konačnih odluka o izboru srednje škole. Redovite prijave već su krenule, a prijave srednjoškolskih programa počinju 28. lipnja i traju do 8. srpnja, uz iznimku škola koje imaju dodatne provjere. Konačne ljestvice bit će objavljene 10. srpnja, nakon čega slijede i formalni upisi, kao i objava broja slobodnih mjesta. Onima koji se ne upišu u ovom, ostaje još i jesenski upisni rok.
Koju srednju školu upisati – pitanje je o kojem ovih dana razmišljaju mnogi osmaši i njihovi roditelji. Jedna od njih je i mama Marina. Konačna odluka odabiru škole za njenog osmaša još nije pala.”Dijete je tehnički nadareno i ima smisla za prirodne znanosti, pa mu je jedna od opcija elektrotehnički smjer, gdje bi se više specijalizirao u tom smjeru, ali tu mu opet nedostaje općenitog obrazovanja, tako da ima dilemu da li ići u to ili ipak ići u gimnaziju, gdje bi ipak dobio šire obrazovanje, ali ne bi bio možda toliko specijaliziran za neke druge stvari. E sad s obzirom na današnje tržište rada, nije ni sam siguran što učiniti i što što mu je pametno, tako da evo još važemo”.
Srednje škole ove godine upisuje oko 41 tisuću učenika. Mjesta ima za njih 48 tisuća, no godinama se ponavlja ista priče, kaže nam Vinko Filipović iz Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja – veliko opterećenje za nekoliko zagrebačkih gimnazija, s jedne strane, i čitav niz drugih škola koje ne mogu upisati dovoljan broj učenika, s druge strane.”Ono što je ohrabrujuće u posljednjih nekoliko godina je sve veći interes učenika za trogodišnje strukovne škole, za deficitarna zanimanja kao što su vozači, zidari, tesari, mesari, pekari.. Tome su doprinijeli i poslodavci koji su uvidjeli važnost da dobiju učenike sa zanatom, pa čak nude stipendije i neke druge stimulacije”.
Ipak, s ljestvice najpopularnijih pojedine škole ne silaze već godinama. Jedna od najpoželjnijih strukovnih škola u Zagrebu, a prema broju prijavljenih učenika i u Hrvatskoj, je Prva ekonomska škola u Zagrebu. Upisuje oko 260 učenika, a samo prošle godine za upis se prijavilo oko 1500 učenika, kaže nam ravnatelj Nenad Travar. Velik interes pripisuje činjenici da je škola na dobrom glasu i ima kvalitetan program i osoblje, a vjeruje da popularnost podiže i lokacija škole u širem centru grada, u Medulićevoj ulici.”A i prvenstveno mogućnost uspješnog polaganja državne mature, jer se kod nas poslije četverogodišnje strukovne piše državna matura i učenici po našim statistikama, nakon državne mature, njih 90% upisuje željene fakultete”.
Mjesto iznad Prve ekonomske škole po popularnosti u prošloj godini zauzela je zagrebačka VII. gimnazija u Križanićevoj ulici. Škola i ove godine upisuje 156 učenika, a samo prošle godine za upis se prijavilo više od 1200 učenika, rekla nam je ravnateljica Ivka Nevistić. Ističe kako su sve škole u Križanićevoj popularne zbog lokacije.”Ponosni smo na tu našu prepoznatljivu zgradu, ali 7. gimnazija, mogu istaknuti, je stvarno škola koja brine o učenicima. Mi osim obrazovne komponente ulažemo puno u odgojnu komponentu, imamo izvrsne profesore koji surađuju s roditeljima, zajedno naravno sa stručnim suradnicima i ja kao ravnateljica također. Imamo jako puno školskih projekata, što mislim da je jako važno, i da učenici koji žele upisati našu školu to prepoznaju”.
Iako iz Nacionalnog centra poručuju da nema potrebe za pretjeranom zabrinutošću, roditelji ipak brinu. Mamu Marinu s početka našeg priloga muči ono što i popriličan broj zagrebačkih roditelja – inflacija superodlikaša, što stvara stres i pritisak.”Dovoljno je da u 7. i 8. razredu da imaš četiri četvorke i zapravo ispadaš iz većine boljih škola. Iako je mali na nacionalnim ispitima bio dosta dobar, ali to se ne vrednuje”.
Bi li uvođenje nacionalnog ispita kao nečega što se uzima kao kriterij pomoglo – Filipović za Media servis kaže:”Oni bi mogli eventualno pomoći u boljem i pravednijem balansu rezultata nacionalnih ispita i zaključnih ocjena i apliciranja na određene vrste srednjih škola. Kada će i hoće li o tome obrazovna politika odlučiti, da to bude jedan kriterij, nije na Nacionalnom centru nego na našem resornom Ministarstvu”.
Upisi su pred vratima, a ravnatelji složno poručuju učenicima da dobro razmisle o izboru škole, ali i da ne budu tužni ako ne upadnu u željenu školu – jer sve su škole jednako dobre.
