Na današnji dan prije dvije godine Baniju je pogodio najrazorniji u nizu jakih potresa – magnitude 6.2 po Richteru. Stanovnici Banije, ali i cijela Hrvatska neće tako lako zaboraviti 29. prosinca 2020. kada je ugašeno sedam života. S odmakom od dvije godine, da ne govorimo da će uskoro i treća godišnjica zagrebačkog potresa, izgleda da su nadležni ipak zaboravili sva izrečena obećanja oko obnove. Na drugu godišnjicu razornog petrinjskog potresa prije svega prisjetit ćemo se što se sve dogodilo, odnosno što nije – obnova, obnova i obnova.Nakon što je 28. prosinca 2020. Baniju pogodio potres magnitude 5 po Richteru, uputio se na razrušena područja državni vrh, a premijer Andrej Plenković je, ne sluteći veće zlo, odmah krenuo s obećanjima.”Ne možemo govoriti ništa o bilo kakvim predikcijama što će se dogoditi i događati u sljedećim danima, no nastojat ćemo zajedno sa svim službama pomoću i Sisku i Petrinji i drugim općinama koje su pogođene u potresu”.Pa je kobnog 29. prosinca Baniju zatresao još jači potres magnitude 6,2 po Richteru.
Pri čemu je život izgubilo sedam osoba. Predsjednik Zoran Milanović zaputio se ponovno u Petrinju, izrazio sućut obiteljima stradalih, ali i podršku svim unesrećenima, da bi potom bio jako optimističan što se tiče obnove.
”Užas, uvijek pogodi najsiromašnije. Bila je teška godina, grozna. Ovo je kao ono kada još na kraju dodaš uvredu na ozljedu i ozljedu na uvredu. Ovo će se izgraditi, potreban će biti ogroman novac, ali to će ići preko Europske unije i ja se ne brinem. Dakle, ovaj grad će biti obnovljen, ali tu emotivnu i duhovnu štetu ljudima neće moći nitko nadoknaditi”.
No štekala je i još uvijek šteka obnova. Prošle godine na ovaj dan pred crkvom u Petrinji nezadovoljni građani su prosvjedovali jer je dio njih i dalje bio u kontejnerima i bez obnovljenih kuća i stanova. Tada je u Petrinji bio i premijer kojega su, umjesto pozdrava i mahanja, dočekali zvižduci i transparenti. Zamalo mu je u glavu doletjela i gruda snijega što su tada zabilježile kamere N1 televizije.
“Evo obnova traje i ubrzat će se. U idućoj godini. Evo i gruda je stigla. Dobro nije to problem.”
Iako ove godine nema snijega, nije se uputio tamo gdje ga ne slave i ne veličaju, a građani su i dalje po kontejnerima. Nisu se proslavili ni ministri zaduženi za obnovu, kako Banije, tako i Grada Zagreba, ali ni ravnatelji Fonda za obnovu. Mijenjala su se imena, od Damira Vanđelića koji je svojevoljno napustio Fond, do ministra Darka Horvata koji je prisilno napustio Vladu, a još na funkciji je ponavljao:
“Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine još jednom stavlja akcent na povećanje dinamike obnove”.Pa ga je naslijedio Ivan Paladina uz riječi:
”Prije svega obnova, obnova, obnova”. Obećavao je Paladina ‘brda i doline’.
”Vjerujem da ćemo ubrzavanjem trenutnih već započetih proces uspjeti do kraja ljeta pokrenuti više stotina gradilišta za područje Zagreba i Banovine”.
Da bi prošlo ljeto, stigla još jedna zima, a od te ‘obnove, obnove i obnove’ kao i više stotina gradilišta nije se ostvarilo ništa. Izgleda da bi i Paladina mogao postati bivši, a smjenu zazivaju mnogi i državnom tajniku Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Gordanu Hanžeku koji je pred kraj prošle godine u Intervjuu tjedna Media servisa poručio.
“Moj razlog zašto sam danas ovdje sad nakon osam ili devet mjeseci je jer mislim da imamo neke rezultate. Kad čovjek ima rezultate, mislim da ostaje”. A kad rezultata nema – nije teško zaključiti koji je epilog.
