Predsjednik Milanović i premijer Plenković ponovno su javnost počastili prepucavanjem putem medija. Svaki je sa svoje lokacije komentirao ponašanje i poteze ovog drugog, a naglasak je ovog puta bio na NATO-u i pritiscima na pravosuđe.U svojoj tvrdoj kohabitaciji predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković se uobičajeno nisu štedjeli. Pa poslušajmo kakve su si epitete danas dijelili:
“Vidim i da nastavlja sa tikovima i to šmrkavim tikovima”, primijetio je Plenković.
“A joj. Anemični ne može dva skleka napravit i onda komentira tuđa fizička svojstva”, odgovorio je Milanović.
“Plenković štiti lopove”, ponavlja predsjednik dok ga premijer proziva da vrši pritisak na pravosuđe i glavnu državnu odvjetnicu i da radi štetu međunarodnom ugledu Hrvatske.
“Rekao sam za njega da je defensor kleptorum ili fraudatorum. Kleptarum fraudatorum. Dakle, lopova. Koji god oblik imenice hoćeš.”
“Da meni docira netko tko nam, parlalelno s ovim što mi dobro radimo za Hrvatsku, kontinuirano čini štetu? Pa no way.”
Što se tiče NATO-a i nagađanja da bi na njegovo čelo mogao otići upravo Plenković, premijer odgovara:
“Više sam prijatelj s ovim mikrofonom nego s funkcijom glavnog tajnika NATO-a. Da to postaje sada tema i da mi se ljudi poput štetočine vanjskopolitičke, a to je Milanović, neka govori o sortirnici i Bosilju, to bi bilo bolje da čujemo što o tome misli, da bi ja to morao demantirat da bi on bio sretan. A on je taj koji je ekspert za NATO. On sjedi na summitima NATO-a tri godine i kako to da se Šveđani nisu njega sjetili? To je prava tema.”
Prozvao je Milanović i suca Ivana Turudića, a i neke druge suce koje nije imenovao.
“Dakle, ovo su on i još nekoliko ljudi koji su tu u medijima cijelo vrijeme. Žele biti jako važni. Žele pisati presude i odlučivati o ljudskim sudbinama. Tko na njih takve vršiti pritisak ako neću ja? Vi? Vi ne možete. Vama je to teže. Nemoguće. Tužit će vas. Mene ne može. Ja imam imunitet.”
Možda se pitate do kada će trajati ove verbalne konfrontacije, prozivke i uvrede. Odgovor vjerojatno znate, ali za svaki slučaj, dat će vam ga predsjednik.
“Zauvijek ćemo ovako. Dok god neke ljude progoni, neke ljude štiti. Dok god ne daje odgovore na neka pitanja. (…) Dok god anemični, lažni anemični. Mislim, on uopće ne boluje od anemije. Inače se ne bi pravio važan da je igrao košarku mada ne zna hodat.”
Komunikacija predsjednika vlade i države kontinuirano je oštra, napadačka i spuštena na osobnu razinu. Ako u obzir uzmemo da je pred nama superizborna 2024. godina, lako je pretpostaviti da će njihovi verbalni sukobi biti samo žustriji. Glavno je pitanje hoće li državi i građanima to donijeti nešto dobro?
