Mijenja se Zakon o tržištu rada, kojim se između ostaloga, pripisuje novčana pomoć za nezaposlene osobe s invaliditetom na 10 posto minimalne plaće, odnosno 375 kuna.
Iz Kluba MOST-a Marija Selak Raspudić upitala je državnog tajnika u Ministarstvu rada Ivana Vidiša osjećaju li odgovornost jer od 2018. pada broj zaposlenih osoba s invaliditetom.
Selak – kratko trajalo, mnogo se moglo reći. To vam možda nije prioritet. Osjećate li osobnu odgovornost za trendove i što učiniti da se promijene. Visina naknade, na temelju čega baš samo na 10 posto minimalne plaće i jeste li spremni razmotriti da se poveća. Ivan Vidiš – Iznos nakade je povećan.
Mislim da je bitno istaknuti da je ovo dio paketa koji ostalim izjmenama predviđa niz elemenata i podizanje naknade. tržište rada bilježimo određene pomake. 2.00 – Marić Andreja SDP – imate li podatke koliko je invalida zaposleno u zdravstvenim ustanovama, koliko se plaća penala kada se ne zapošljavaju.
Što resorna ministarsva rade da bi stimulirale. Vidiš – Penali, on je 970kn po poslodavcu za kvotu koju ne ispuni. Od 9000 poslodavaca koji imaju obvezu, ulaže se u radionice… subvencije to je veliki iznos 120 milijuna prošle godine i naše mjere to je oko 150 mil kuna.
‘‘Na temelju čega ste se odlučili baš na samo skromnih 10 posto minimalne plaće i jeste li spremni razmotriti da se ta naknada poveća?‘‘
‘‘On je trenutno i povećan od onoga što je bio prije. Mislim da je bitno istaknuti da je ovo samo dio paketa. Izmjenama Zakona o socijalnoj skrbi predviđa se cijeli niz elemenata pa i podizanja osnovne naknadne osobama s invaliditetom. Što se tiče tržišta rada, tu bilježimo određene pomake što se tiče i broja zaposlenih osoba s invaliditetom u očevidniku‘‘,rekao je Vidiš.
SDP-ovku Andreju Marić kao zdravstvenu djelatnicu zanimalo je kakvo je stanje u tom resoru kada su u pitanju zapošljavanja osoba s invaliditetom.
‘‘Koliko se plaćaju penala kada se osobe s invaliditetom ne zapošljavaju, a ne zapošljavaju se, znam sigurno. Što resorna ministarstva rade da bi stimulirala zdravstvene ustanove da što više zapošljavaju osobe s invaliditetom, odnosno da koriste zamjenske programe kako se upravo ti penali ne bi plaćali?‘‘
‘‘Penali su 970 kuna po poslodavcu, znači za onu kvotu koju ne ispuni od oko 9.000 poslodavaca koji imaju obavezu zaposliti osobe s invaliditetom. Tu dobivamo zaista veliku količinu sredstava koja se poslije ulažu u zaštitne radionice i ostale subvencije koje se odnose na zapošljavanje osoba sa invaliditetom. Što se tiče samih subvencija, to je zaista veliki iznos. Prošle godine je bio 120 milijuna kuna‘‘, rekao je državni tajnik.
Katarina Peović iz Radničke fronte u svom stilu je iskazala nezadovoljstvo visinom naknade za pomoć.
‘‘Sjajan ste učenik još sjajnijeg mentora pa povećanje od 25 kuna proglašavate brigom za nezaposlene osobe s invaliditetom. Vežemo ništa uz ništa i dobivamo ništa. To je ta statistička manipulacija koju cijelo vrijeme dobivamo od HDZ-a. Ovo nije nikakvo povećanje. Porast treba biti od 1000 posto da bi bio realan‘‘, naglasila je Peović.
Predsjednica GLAS-a Anka Mrak Taritaš je upozorila da prebacivanje sa centara za socijalnu skrb na zavode za zapošljavanja ne smije biti kraj priče.
“Dakle treba biti zadatak naših zavoda za zapošljavanje vezano uz aktivne mjere politike zapošljavanja osoba s invaliditetom da budu aktivni, moraju se uključiti aktivnije oko opće veze s poslodavcima. Značaj, mogućnosti i sve ostalo da samo ne bude mrtvo slovo na papiru‘‘, rekla je Mrak Taritaš.
S tim se složio i državni tajnik pa poručio što sve treba poboljšati i istaknuti.
‘‘Mjere nisu dovoljan i tu bih istaknuo još nekoliko stvari. Tu su troškovi prijevoza i prilagodbe uvjeta na radnom mjestu koji mogu biti iznad 180 tisuća kuna. Moramo osvijesti poslodavce da su sredstva dostupna, da ti poticaji postoje jer upravo taj trošak prijevoza i uvjeta na radnom mjestu kod nekih stvaraju određenu barijeru jer smatraju da se ta sredstva ne mogu dobiti, a sada su dostupna‘‘, odgovorio je Vidiš.
Potom je istaknuo i subvencije za obrazovanje te naglasio da se osobe s invaliditetom ne moraju uvijek školovati za pomoćna zanimanja.
