Amerika će 1. studenog uvesti stopostotne carine Kini i to nakon njihovih najava proširenja kontrole izvoza rijetkih minerala. Odlučio je tako američki predsjednik Donald Trump nastavivši tako “carinski rat”. Ekonomski analitičar Damir Novotny za Media servis ističe da nije riječ o strateškoj, već o taktičkoj odluci američke administracije:
“Oni pokušavaju s takvim prijetnjama postići kompromis s Kinom. Oni zahtijevaju od Kine otvaranje kineskog tržišta osobito u pogledu raspoloživih metala i sirovina koje bi Kina mogla isporučiti s SAD-u, a s druge strane smanjiti utjecaj subvencija kineske Vlade na robe koje se izvoze u Sjedinjene Američke Države. To vrlo vjerojatno neće imati neke dugoročne učinke na globalne trgovinske odnose.”
“To je Trumpov stil na koji se moramo naviknuti, takve politike su kontraproduktivne i dugoročno će ostaviti posljedice i na američke, ali i na globalne trgovinske odnose”, dodaje Novotny.
“Kina je nažalost još uvijek nedovoljno razvijena zemlja. Bruto domaći proizvod po glavi stanovnika Kine se kreće negdje oko 11 tisuća dolara, SAD ima bruto domaći proizvod po glavi stanovnika prošle godine 67 tisuća dolara i zapravo se to sad kroz te odnose, kroz te trgovinske odnose pokušava uspostaviti kakva takva ravnoteža, rekao bih prije dominacija Sjedinjenih Američkih Država u kontekstu njihove politike ‘Make America great again‘.”
Stoga Novotny očekuje da će i u ovom slučaju američko-kineskog carinskog rata dogoditi isto što i s uvođenjem carina Europskoj uniji – točnije dogovor.
“Ja sam na početku te krize govorio da to zaoštravanje odnosa ne može dugoročno biti održivo. To znaju sad svi i vide da to jednostavno nije put, ali da će kratkoročno SAD ostvariti neke svoje taktičke ciljeve, to je gotovo sigurno.”
Nas u Europi treba zabrinjavati pad industrijske proizvodnje – slabi i Njemačka i Francuska industrija. “Vrijeme je za reforme”, ističe ekonomski analitičar:
“Kojima bi se potaknuo novi val ulaganja u industrijskom sektoru,. Jednostavno, industrijski sektor Europska unije u cjelini pa tako i u Hrvatskoj nije dovoljno investirao, nije dovoljno moderniziran, nema dovoljno produktivnosti. Europska unija će po mom mišljenju pod tim pritiscima najvjerojatnije tražiti neka nova rješenja, a to je prije svega Industrija 4.0 i Industrija 5.0. Dakle, modernizacija industrijske proizvodnje, smanjivanje potrošnje energije.”
I dok se većina članica eurozone polako oporavlja od inflacije, u Hrvatskoj je njezina stopa i dalje izrazito visoka i za rujan je iznosila 4,2 posto. Nove projekcije MMF-a ukazuju da očekivano smanjivanje pritiska na budžete građana neće proći planirano. Procjena stope inflacije podignuta je s 3,7 na 4,4 posto na godišnjoj razini.
“Zbog toga što u Hrvatskoj ne djeluju antiinflacijske mjere Europske središnje banke. Naime, Europska središnja banka je uspjela zaustaviti većini zemalja europodručja inflaciju, ali to je onda dovelo do usporavanja ekonomske aktivnosti, pada industrijske proizvodnje, pada i stagnacije BDP-a. Hrvatska Vlada je vodila ekspanzivnu fiskalnu politiku, koristila je fiskalne kapacitete, novac iz Europske unije i domaće zaduživanje na domaćem tržištu kako bi potaknula potrošnju, a povećana potrošnja onda izaziva inflaciju.”
