IZLOŽBA U NAJAVI: ZABAVA ZA KRALJA Autorica: Kristina Horvat Blažinović Mjesto održavanja: Izložbeni salon Muzeja Međimurja Čakovec Otvorenje: utorak, 9. lipnja 2020. u 19 sati Vrijeme trajanja: 9. do 23. lipnja 2020. Izložba je praktični dio doktorskog rada akademske slikarice Kristine Horvat Blažinović, mag.art., u okviru doktorskog studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Naslov disertacije je: „Realno i simboličko u poetici umnoženih ekrana i slika“. Mentori: red.prof.art. Damir Sokić i doc.dr.sc. Blaženka Perica. Izložba se sastoji od nekoliko tematski povezanih video projekcija: od dvije videoinstalacije i tri videoprojekcije, koje čine cjelovit audio-vizualni ambijent. Videoradovi i instalacije su osmišljeni kao samostana djela, ali su, objedinjeni zajedničkom idejom, istovremeno segmenti jedinstvene izložbene cjeline. O autorici: Kristina Horvat Blažinović (rođena 1970.) je akademska slikarica rodom iz Čakovca. Trenutno živi i radi u Zagrebu. Završila je Akademiju za likovno umetnost, Univerze v Ljubljani 1997. godine i Poslijediplomski studij na Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje, Univerze v Ljubljani – magistrica umjetnosti (mr.art.) 2007. godine. Završava doktorski studij Akademije likovnih umjetnosti, Sveučilišta u Zagrebu – predstoji joj samo obrana doktorskog rada. Izvanredna je profesorica na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. DIGITALIZACIJA GRAĐE:  Završena prva faza digitalizacije građe Vinka ŽgancaOd proljeća ove godine ustrojena je nova zbirka Etnografskog odjela – Memorijalna zbirka Vinko Žganec. U njoj se čuva građa povezana s radom i životom jednog od najpoznatijih hrvatskih muzikologa 20. stoljeća Vinka Žganca. Muzej Međimurja Čakovec već godinama postepeno digitalizira svoju građu, a ove godine taj proces nastavljamo građom iz ove zbirke. U prvoj fazi digitalizirane su tri velike skupine građe:1. rukopisne terenske bilješke Vinka Žganca nastale prilikom bilježenja pjesama izravno od pjevača;2. tekstovi i članci koje je napisao sam Žganec ili su objavljeni o njemu;- građa vezana uz operu „Dorica pleše“ poput plakata za premijeru, libreta s premijere, članaka o premijeri iz dnevnog tiska.Digitalizirana građa koristit će se u stalnom postavu novog muzeja „Riznica Međimurja“ posvećenog nematerijalnoj baštini. Korištenje multimedije omogućit će prezentaciju velikog broja predmeta koji se ne bi mogli izložiti u fizičkom obliku zbog nedostatka prostora. Obradom građe na ovaj način stvoreni su uvjeti da se ona na iznimno kvalitetan način koristi za grafičke mape. Jedna od najvećih zidnih mapa protezat će se čak 26 metara, a pričat će nam priču o životu i radu Vinka Žganca u kontekstu očuvanja nematerijalne baštine na internacionalnoj razini.Rezultat prve faze je 86 digitaliziranih predmeta u ukupno 1035 digitalnih jedinica. Velik broj digitalnih jedinica nastao je jer je digitaliziran i sadržaj pojedinih predmeta. To su rukopisne pjesmarice žena iz Međimurja (tri pjesmarice Lesjak Marije iz Pribislavca i jedna Željeznak Ane iz Čakovca, rodom iz Križovca) koje su autorice darovale Vinku Žgancu, njegovi autorski tekstovi u časopisima koji su danas teško dostupni te nekoliko rariteta prvih zbirki pjesama koje je objavio Žganec od 1916. do 1924. godine.Projekt se provodi uz financijsku podršku Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Digitalizaciju je odradila tvrtka ArhivPro iz Koprivnice. Voditeljica zbirke i projekta digitalizacije: Janja Kovač, kustosica Etnografskog odjela MUZEJSKA KOLUMNA:  Autor fotografija : Marko VučenikVirtualna egzistencija muzeja Iako je do nedavno bila gotovo pa neupitna činjenica da muzeje čini mjesto i vezanost uz lokaciju, uslijed epidemije koronavirusom razotkrili smo ono što se već dugo i neizbježno pomaljalo ispod vela računalnih zaslona. Bujica neotkrivenih slika i podataka dočekala je da virtualni zaslon spadne poput prašnjavog tabletića na prastarom debelom tv prijemniku koji je gravitacijskom silom neizbježnosti promjena popustio, skliznuo i zapao iza ekrana poražen i zaboravljen. Ono što se pojavilo otvorilo nam je potpuno novu i nepreglednu dimenziju uživanja umjetnosti i kulture u bespućima interneta. Virtualne izložbe, digitalizirani zapisi i snimljeni predmeti, hrpe skeniranih novinskih članaka, fototeke, planoteke, videoteke, 3D šetnje prostorom, galerije slika, povijesne kronike – sve je od jednom moguće servirati gledatelju online. Dakako, ukoliko ste do sada marljivo pripremali i digitalizirali sadržaj da biste imali što ponuditi. Mnogi muzeji tijekom pandemije izložili su besplatno svoju građu, čitave zbirke pa i stalne postave u virtualnom svijetu. Čak je i pojam arhitekture kao spomenika kulturne baštine postao relativan od kad više nije ekskluzivno vezan in situ s mjestom na kojem je iznikao. Za posjet povijesnoj lokaciji nije više presudan fizički dolazak. Muzej Međimurja Čakovec vrlo lako i bezbolno priključio se stvaranju novog virtualnog trenda zahvaljujući činjenici da smo digitalizaciji našeg fundusa pristupili već kojih desetak godina ranije. Trenutno u digitalnoj inventarnoj knjizi brojimo preko 27.000 digitaliziranih predmeta s popratnim kataloškim zapisima, ne brojeći fototeku i sekundarnu dokumentaciju čiji je zbroj također velik. Za doba karantene građana uzrokovane koronavirusom ponudili smo našoj publici svakodnevno svježe kreiran digitalni sadržaj na muzejskim mrežnim stranicama (www.mmc.hr) i društvenim mrežama (Facebook, Instagram) na teme: Predmet dana, Međimurska povijesna kronika i Virtualne izložbe. Ohrabreni pozitivnim reakcijama s takvom praksom nastavili smo i nakon ponovnog otvaranja muzeja. Za Međunarodni dan muzeja koji se obilježavao 18. svibnja pripremili smo dvije virtualne izložbe: Muzej za Pogled 2020. / Virtualna izložba kao stvaralački poticaj i Mali školski kustosi / Virtualna izložba „Gardinovsko pralo“. Izložbe su nastale kao odgovor na predloženu ovogodišnju službenu temu: „Muzeji za jednakost: različitost i uključivost“. Temom se potiče razumijevanje i uvažavanje različitosti, socijalni senzibilitet i inkluzivno ponašanje. U Muzeju Međimurja već treću godinu za redom provodi se projekt „Muzej za Pogled“ namijenjen djeci s poremećajima u autističnom spektru iz Udruge Pogled. Ova preporučena tema za nas nije novost, već još jedna prilika da javnosti pokažemo rezultate našeg rada u smjeru uključivanja osjetljivih skupina u naš muzejski edukativni proces. Odabrana građa iz muzejskog fundusa prilagođena je i interpretirana djeci na način da u njima potakne emocionalnu reakciju i razumijevanje. Djeci su ponuđena i objašnjena pojedina suvremena djela u Likovnoj galeriji koja su potom ona imitirala, što je fotografski zabilježeno. Nastale fotografije jako dobro poantiraju potaknutu radoznalost i izazvanu emociju te je ova virtualna izložba odličan pokazatelj pozitivne atmosfere postignute u radu s djecom. Takav projekt zahtijeva i specijalističku stručnu pomoć, koju smo također osigurali od samog razvoja ideje i osmišljavanja metoda rada do provedbe projekta. Projekt je inicirala muzejska savjetnica Erika Nađ-Jerković, a autorski je koncipiran i realiziran u suradnji s mr.sc. Jelenom Klinčević, kliničkom psihologinjom iz Psihologijskog centara u Čakovcu, vanjskom suradnicom Udruge Pogled. Fotografije je snimio Marko Vučenik. Druga virtualna izložba svojevrsna je zamjena realne manifestacije Mali školski kustosi, koja zbog koronavirusa nije mogla biti održana sada u svibnju, s obzirom da je usko vezana uz škole i rad s učenicima. Virtualna izložba je prikaz rekonstrukcije starog običaja pranja rublja na potoku Trnavi. Taj događaj potekao je upravo od Malih školskih kustosa i istraživanja djece o Gardinovskom pralu koje je potaklo čitavu zajednicu da takav jedan događaj rekonstruira i obilježi spomen pločom. Fotografije na izložbi snimio je Dario Horvat. Za kraj zaključujemo da iako zahvaljujući novim tehnologijama odlazak iz svoje fotelje da bi obišli svijet gotovo da i nije potreban, ipak ništa ne može zamijeniti doživljajni aspekt posjete nekoj novoj lokaciji. To se odnosi i na muzeje i povijesne spomenike. U dobroj nadi da ćemo vas od sada češće viđati i uživo, čekamo vas u našem muzeju. PREDMET DANA Muzejski predmeti pričaju priče Svakog dana kustosi objavljuju po jedan predmet iz našeg bogatog fundusa uz pojašnjenje konteksta i vremena u kojem je nastao, kako i zašto je korišten te od kuda je i kako dospio u naš muzej. Nekoliko priča donosimo ovdje, a ostatak pročitajte na našim mrežnim ili facebook stranicama: http://mmc.hr/ ili https://web.facebook.com/muzejmedjimurja/ |
 MEĐIMURKA, ulje na platnu, 1933. Inv. br. MMČ 8770 Autor: Ladislav Kralj – Međimurec Veličina: 113 x 92 cm Djelo je naslikao Ladislav Kralj- Međimurec (Čakovec, 1891.- 1976.), autohtoni slikar svoga zavičaja, prije 87 godina. Riječ je o portretu Međimurke iz 1933. g., djelu koje pripada slikarovu opusu socijalnih tema. Sklonost seljacima i folkloru vidljiva je već u najranijim razdobljima Kraljeva stvaranja (1918.-1924.). Zanimanje za slične teme nastavit će se i nakon premještaja na varaždinsku Realnu gimnaziju 1928.g. sve rjeđe u bakrorezu, a češće u tehnici ulja. Početkom 1930-ih nastaju slike Komušanje, Žetva, Majka i dijete, koje je izložio zajedno s učeničkim radovima na temu seljaka u varaždinskoj gimnaziji. Kasnije je neke od tih slika uništio, preslikao ili razrezao. Netaknuta je ostala samo Međimurka. Slikarov se model izgubio u anonimnosti, dok njegova slika na platnu i danas egzistira u Memorijalnoj zbirci slikara Ladislava Kralja kao prototip međimurske žene sa sela, pred kojom zastane svaki posjetitelj. Cijeli članak: http://mmc.hr/vijesti/i20200508.html  Vatrogasna zastava, 19. stoljeće Inventarni broj: MMČ 8008; MMČ 8008/1 Veličina: š:69 cm; v:55,5 cm Zbirka vatrogastva Vatrogasna je zastava simbol časti i požrtvovnosti te pripadnosti postrojbi, dobrovoljnom društvu i zajednici. U muzejskom fundusu se čuvaju dva oslikana ovala, obrubljena zlatnom tkaninom kao pripadajući dijelovi nekadašnje vatrogasne zastave. Riječ je o slikarskoj tehnici ulja na platnu koje je našiveno na komad tkanine, odnosno zastavu. Na jednoj strani je prikaz sv. Florijana, a s druge strane je ovalni oslik gdje su prikazana dva lebdeća anđela koji pridržavaju štit s grbom grada Čakovca (kula i dvije zlatne zvijezde) na temelju čega možemo pretpostaviti da je zastava pripadala čakovečkome vatrogasnom društvu. Sveti Florijan zaštitnik je vatrogasaca, dimnjačara, vojnika i ratnika te se tumači kao ikona zaštite protiv opasnosti od požara, poplava, oluje kao i neplodnosti polja. Njegova duhovnost seže u antičko razdoblje u početak 4. stoljeća te period Rimskog carstva. Cijeli članak: http://mmc.hr/vijesti/i20200511.html  Povelja Jurja IV. Zrinskog izdana trgovištu Čakovec 29. svibnja 1579. godine Inv. br. MMČ 11565 Diplomatička zbirka Od iznimnog značaja za međimursku povijest i povijest grada Čakovca je povelja koju je 29. svibnja 1579. godine izdao Juraj IV. Zrinski, sin Nikole IV. Zrinskog Sigetskog. Tom je poveljom podgrađe čakovečke utvrde dobilo status trgovišta čime su stvoreni temelji za njegov slobodan razvoj. Ispravom su utvrđene privilegije stanovnicima podgrađa čakovečke utvrde čime su u svojim pravima i slobodama izjednačeni sa stanovnicima unutar zidina grada. Za sva su vremena oslobođeni tlake, plaćanja poreza i pristojbi. Također, da bi se razvio obrt, trgovina i ostale grane gospodarstva, ovom se poveljom omogućilo slobodno trgovanje robom i nekretninama. Tako je Čakovec stekao status slobodnog trgovišta što je osiguralo uvjete za njegov daljnji razvoj. Članovi obitelji Zrinski ostavili su dubok i neizbrisiv trag u gospodarskom i društvenom razvoju Međimurja, a posebice u razvoju grada Čakovca, stoga se datum izdavanja povelje – 29. svibnja – i danas obilježava kao Dan Grada Čakovca. Cijeli članak: http://mmc.hr/vijesti/i20200525.html  Školska pločica (tablica), prva četvrtina 20. stoljeća Inv. br. MMČ 4383 Dimenzije: dužina 26 cm, širina 18 cm Lokacija: Pretetinec Zbirka seoskih igračaka i školskog pribora Zanimljiva je činjenica da su i naše bake i djedovi, danas stari tek 60, 70 godina, u svojim torbama nosili jako sličan predmet današnjem tabletu – školske pločice ili tablice. Tablice su bile današnje bilježnice. Sastojale su se od drvenog okvira pravokutnog oblika unutar kojeg je smještena metalna ili kamena ploča. Na drveni okvir je obično konopom bila pričvršćena spužvica koja je služila kao gumica. Na ove se tablice pisalo kamenom ili kredom. Usprkos učestalim službenim propisima od 18. stoljeća kojima se propisivalo obavezno polaženje osnovne škole za svu djecu i to u trajanju od čak osam godina, situacija na terenu je bila poprilično drugačija. Roditelji mnogu djecu, posebno žensku, nisu slali u školu. Smatrali su da im je dovoljno da znaju pisati i čitati. Sve ostale životno važne vještine naučili bi od starijih u svojim kućanstvima. Školski dnevnici govore o velikom broju nepolaznika škole. Posebno je velik broj izostanaka iz škole bio u vrijeme intenzivnih poljoprivrednih radova kada su djeca ostajala doma i pomagala roditeljima. Da su i tadašnje škole i školski program bile „škole za život“ govori nam činjenica da su gotovo sve škole imale svoje vrtove i voćnjake. U njima su učenici učili praktične vještine poput uzgoja voća i povrća, sadnje cvijeća, cijepljenja voćaka. Na žalost, danas tek rijetko koja škola ima svoj vrt ili voćnjak, a mlađe generacije ne razliku listove mrkve i celera… Cijeli članak: http://mmc.hr/vijesti/i20200601.html  Srebrni vrč, 4. stoljeće Inv. br. MMČ 17865 Zbirka antičke građe arheološki nalaz iz Donjeg Vidovca Kad je Stjepan Jurak pred oko dvadesetak godina u Donjem Vidovcu na mjesnom groblju kopao grobnu jamu, nije ni slutio da će pronaći arheološki nalaz star oko tisuću šesto godina. Luksuzan i rijedak predmet kao što je vrč iz Donjega Vidovca svrstava se u rang vrhunskih arheoloških nalaza, a prema obliku i načinu izrade vrlo je sličan primjercima vrčeva bajoslovno vrijednog Seusovog blaga – najljepšega rimskog skupnog nalaza – čijih je četrnaest primjeraka srebrnoga posuđa procijenjeno na čak 100 milijuna funti. Slične su primjerke srebrnoga stolnog posuđa koristili imućni pripadnici civilne i vojne elite Rimskoga Carstva prilikom svečanih gozbi. Uz uporabnu i ukrasnu funkciju, takvi su predmeti ujedno isticali socijalni položaj i bogatstvo domaćina. Srebrni vrč predstavlja jedan od najvrijednijih predmeta iz fundusa našega Muzeja. Cijeli članak: http://mmc.hr/vijesti/i20200507_2.html  Spomen-plaketa sudjelovanja u španjolskom građanskom ratu, 1966. Inv. br. MMČ 13393/1 Memorijalna zbirka Karlo Mrazović GašparTko je bio Karlo Mrazović Gašpar (Mursko Središće 26.10.1902. – Zagreb 23.9.1987.) – najkraće rečeno, najistaknutiji predstavnik komunističkog pokreta u Međimurju. Sudjelovao je u tri revolucije, u Mađarskoj 1919., u Španjolskoj 1936.-1939. te u Hrvatskoj 1941.-1945. Nakon Drugog svjetskog rata obnašao je visoke dužnosti u unutarnjoj i vanjskoj politici jugoslavenske države, od zastupnika u Saboru NR Hrvatske i poslanika u Skupštini Jugoslavije, do ministra i predsjednika Prezidija Sabora NRH. Također je bio aktivan u vanjskoj politici Jugoslavije kao veleposlanik u Mađarskoj, SSSR-u, a potom u Meksiku gdje je uspostavio diplomatske odnose s nekoliko država Srednje Amerike (Kubom, Hondurasom, Kostarikom i Panamom). Za svoje zasluge bio je odlikovan brojnim visokim domaćim i stranim odlikovanjima. Cijeli članak: http://mmc.hr/vijesti/i20200409.html  Sablja oficira francuske lake konjice Inv. br. MMČ 6592 Mjere: cjelina – dužina 88 cm; oštrica – dužina 74.5 cm; širina 2.4 cm Zbirka oružja i opreme Sablje francuske lake konjice proizvode se od 1800. – 1840. godine i vrlo brzo ih preuzimaju i vojske drugih europskih naroda. 1916. godine Francuska je isporučila Srbiji 1400 primjeraka ovakvih sablji. Ova specifična sablja koja se čuva u fundusu Muzeja Međimurja vrlo se vjerojatno koristila na ovom teritoriju za vrijeme Kraljevine SHS. Sablja je najelegantnije i vrlo precizno, dapače i učinkovito ubojito ratno sredstvo iz reda hladnog oružja. Namijenjena je brzoj borbi s konja i iz tog razloga morala je biti nešto manja i lakša od mača jer je bila namijenjena brzom rukovanju u naletu na protivnika s konjem. Po konstrukciji to je oružje zakrivljene jednobridne oštrice dok je mač u pravilu dvobridno oružje ravne oštrice. Prosječno su sablje dužine između 90 – 110 cm, dok su mačevi između 100 – 132 cm. Sablja se Europi se javlja prodorom nomadskih plemena u doba „seobe naroda“, a zatim je zapostavljena tijekom srednjovjekovnog načina ratovanja u kojem dominira mač, no ponovno se javlja prodorom osmanlijskih Turaka u 14. stoljeću. Cijeli članak: http://mmc.hr/vijesti/i20200507.html  Sobni wc u obliku noćnog ormarića, 19. stoljeće Inv. br. MMČ 6021 Mjere: 55,5 x 54,5 x 39 cm Zbirka namještaja, ogledala, rasvjete i satova Veliki hrvatski filozof iz prve polovice 20. stoljeća, Albert Bazala, s pravom je zavapio: “Mira se zaželio čovjek, ali gdje da ga nađe?” Doista, gdje? Nije nimalo smiješno, nego žalosno: jedno od rijetkih mjesta na kojem se suvremeni čovjek danas može opustiti i naći se sam sa sobom je – zahod. Međimurska seoska domaćinstva koristila su se jednostavnim poljskim zahodom od sklepanih dasaka, koji je obično bio u dvorištu. A onda su se sredinom šezdesetih na međimurskom selu počele događati promjene. Ljudi su se masovno zapošljavali u poduzećima ili odlazili u Njemačku i Austriju. Počeli su rušiti stare hiže, ali i stare običaje.Tako se dogodilo da je neki gastarbajter u novoizgađenu kuću ugradio moderan “gradski” zahod sa školjkom, vodokotlićem i toaletnim papirom. To, međutim, nije od prve naišlo na odobravanje mještana jer – “Kaj je ponorel, v svoji hiži bu sral?”. Jadan čovjek se malo prepao, bilo mu je neugodno pa je u tom svom “gradskom” zahodu isprva obavljao samo malu nuždu ili ga je onako usput pokazivao važnijim gostima. No, Međimurci ne bi bili Međimurci bez jednog vrlo poticajnog osjećaja – jala. I stvarno, doskora je prvi susjed u svojoj kući napravio još veći zahod. S kupaonicom! Aha! I tako je probijen led… Cijeli članak: http://mmc.hr/vijesti/i20200515.html |
| Stalni postavi Muzeja Međimurja i Izložbeni salon otvoreni su za javnost: Ljetno radno vrijeme: ponedjeljak – petak: 07 – 18 h subota: 10 – 14 h nedjelja: 10 – 14 h |
