Javnost i dio političke scene šokirala je najnovija izjava Zorana Milanovića vezana uz ubojstvo obitelji Zec. Pitanja je mnogo – skuplja li političke poene i hoće li odlikovati ubojice? A stižu i prijedlozi što sve može učiniti u ovom slučaju…Trideset godina nakon što su merčepovci brutalno ubili zagrebačku obitelj srpskog podrijetla, obitelj Zec, po prvi puta na komemoraciji na zagrebačkom Sljemenu prisustvovao je neki zagrebački gradonačelnik. No, ondje niti premijera Andreja Plenkovića niti predsjednika Zorana Milanovića.”Dobili su odštetu. Što još treba? Grozna priča, ali ja znam groznijih priča iz rata, iza kojih stoje neki drugi ljudi, neka druga strana.”
To je mogao reći samo netko bešćutan i manipulativan, smatra predsjednik SDSS-a i nekadašnji Milanovićev suradnik Milorad Pupovac.”Ne bi me čudilo da Zoran Milanović, vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, odluči dodijeliti još neko odlikovanje onima koji su ubili obitelj Zec.”
Za ubojstvo obitelji Zec odgovorna je država jer nije kaznila zločin, poručio je šef SDP-a Peđa Grbin, no nije se ogradio od Milanovićeve izjave.”Obitelj Zec je u Zagrebu mučki pobijena i to je događaj kojeg se ovaj grad mora stidjeti i kojeg mora obilježiti. Ovo nije pitanje odštete nego zločina koji nije kažnjen.”
Predsjednik treba biti korektiv u društvu, no svađalačka retorika mi se ne sviđa, kaže Davor Bernardić iz Kluba socijaldemokrata.”Kada su u pitanju važni datumi iz hrvatske povijesti i tragično ubojstvo obitelji Zec nije dobro da netko na tome pokušava steći političke bodove.”
Što još može napraviti predložila je Milanoviću zastupnica Platforme Možemo! Sandra Benčić:”On primjerice može oduzeti odličje počinitelju tog gnjusnog zločina koje mu je dodijelio Franjo Tuđman za zasluge u ratu, može se doći na komemoraciju, može se jednom godišnje nazvati preživjele članove obitelji…”
Treba li Aleksandra Zec koja je tada imala samo 12 godina, a ubijena je, zajedno s roditeljima, na području koje nije bilo ratno, dobiti ulicu ili trg sa svojim imenom? Evo što kaže Dario Zurovec iz Fokusa:”Smatram da zapravo svaka žrtva zaslužuje, neću reći toliko možda priznanje, ali jednu počast i pijetet bez obzira o kome se radi i bez obzira iz kakve obitelji ili koje nacionalnosti pripada.”
Desnica pak na Milanovićevu izjavu kaže – to je predsjednikov stil i nespretno se izrazio. A Milanoviću su otvoreno pismo poslali Centar za mirovne studije, Gong, Inicijativa mladih za ljudska prava, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću i još 14 udruga te poručili da je prešao na stranu protagonista najmračnijih događaja u našoj povijesti i najružnijih djela sadašnjosti. Podsjetimo, za ubojstvo obitelji Zec zbog proceduralnih pogrešaka nitko nikada nije odgovorao, iako su počinitelji priznali zločin…
18 udruga predsjedniku su poslale zajedničko otvoreno pismo koje prenosimo u cijelosti:”Predsjedniče Republike Hrvatske, zabrinuti smo Vašim sve jasnijim iskazivanjem stajališta koja su protivna temeljnim ljudskim pravima te slovu i duhu Ustava.
Umjesto aktiviranja u obrani temeljnih prava i sloboda, sve se više obznanjujete kao govornik sa „suverenističkim“, rigidno nacionalističkim programom. Na to očito upućuju:
– komentari kojima negirate nalaze Odbora Vijeća Europe za sprječavanje mučenja i duboko uznemirujuće dokaze o nasilju hrvatske policije protiv izbjeglica i drugih migranata na hrvatskim granicama. Posebice je pogrešno to što u slučaju dokazanoga zataškavanja kažnjivih postupaka represivnih organa (i njihova proganjanja onih koji su žrtve nastojali štiti) krivotvorite svoju bitnu ulogu usklađivanja „djelovanja državne vlasti“, određenu čl. 94., st. 2 Ustava RH;
– izjave kojima relativizirate genocid u Srebrenici i dodatno viktimizirate njegove žrtve, ali i građane cijele regije. Pritom ste čak doveli u sumnju i sam koncept genocida svodeći ga na statistiku, broj pobijenih, a ne na zastrašujuću praksu ubijanja ljudi zbog pripadnosti po podrijetlu, te istovremeno uveli razlikovanje među žrtvama pojedinih genocidnih radnji
– tipično nacionalistički zabrinutiji zbog „lijepljenja etiketa“ genocida, nego zbog samo prakse genocidnog divljanja;
– jučerašnji ispad vezan uz obljetnicu likvidacije obitelji Zec predstavlja, za sada, vrhunac Vašega štetnog javnog djelovanja suprotstavljenoga zaštiti ljudskih prava. Sažet je u prostačkoj retorici rečenice: „Obitelj Zec je bila pozvana u Vladu, dobila je odštetu, što još treba?“.
Ponajprije, obitelj Zec izvorno uopće ništa nije trebala od hrvatske vlasti, posebice ne to da njezin veći dio zločinački ubiju pričuvni policajci te vlasti, niti to da pravosuđe te vlasti odustane od progona ubojica. Svi mi kao građani/građanke posebno smo pogođeni činjenicom da je ovaj zločin društveno prihvaćen utoliko što su ubojice naknadno dobile odličja hrvatske države, a jedan je od njih bio i tjelohraniteljem visokoga državnog funkcionara. Kao da je već tada započela pogubna igra skrivanja „naših“ zločin(ac)a i kršitelja zakona koja se – u slučaju Hussiny – nastavlja do naših dana.
Sve je to Vama, na žalost, posve nevažno u odnosu na image nacije!? Kao organizacije civilnog društva koje se proteklih nekoliko desetljeća zalažu za doista progresivne promjene u hrvatskom društvu, navikli smo na prazna obećanja političara na vlasti, kao i na njihovo djelovanje isključivo u svoju (osobnu ili skupnu) korist.
No, Vi ste u diskrepanciji između svoje kampanje i inauguracijskog govora s jedne strane i svog djelovanja otišli nekoliko koraka dalje – u nesagledivu neodgovornost, obmanu i prijevaru. Stoga, imamo potrebu podsjetiti Vas što ste sve rekli tog 18. veljače 2020. godine, kada ste prisegnuli na dužnost. Rekli ste da ćete biti konstruktivni faktor – a izjave koje ste dali posljednjih dana, kao i brojne druge od početka Vašeg mandata, nisu ništa drugo do čiste destrukcije koje mogu imati nesagledive i dugoročne posljedice.
Nadalje, obećali ste da ćete se u vanjskoj politici fokusirati na one točke na kojima se može graditi suradnja i prosperitet – a vrijeđanje članova Odbora Vijeća Europe za sprječavanje mučenja, relativizacija genocida u Srebrenici te obilje predrasuda koje koristite govoreći o susjednim sredinama, predstavljaju trganje veza i ekstremno nazadnjaštvo te nas “udaljavaju od susjeda i od svijeta”, što ste sami najavili izbjeći. Rekli ste i da su ratovi gotovi i da je naša obaveza i odgovornost da se nijedan građanin ili građanka naše države ne osjeća ustrašenim, diskriminiranim ili na bilo koji način isključenim zbog činjenice da je drugačija ili drugačiji.
Pitamo Vas – kako se danas mogu osjećati građani i građanke srpske ili bošnjačke nacionalnosti kad vide relativizaciju zločina koji su prema njima počinjeni devedesetih? Ili kako se mogu osjećati izbjeglice koje unatoč traumatičnim iskustvima ovdje pokušavaju izgraditi život i doprinijeti ovoj zemlji? Rekli ste da u ovoj zemlji svatko treba dobiti priliku da nađe svoj put i svoje mjesto i da je ovo kuća za sve nas.
Predsjedniče, ovo je zemlja za svu našu djecu, i za Aleksandru i za Madinu čiji životi su prerano završili zbog politike ove zemlje, i čije živote i prerane smrti trebamo pamtiti i osigurati da se takvo nešto nikad ne ponovi.
Predsjedniče Milanoviću, stali ste uz stranu sirovog nacionalizma temeljenog na mitovima, prošlim traumama i predrasudama, a ne na stranu kritičke privrženosti ovome društvu i negacije isključivosti. Stali ste na stranu moćne i privilegirane manjine nasuprot obespravljenih i marginaliziranih manjina, ali i svakog stanovnika i stanovnice Hrvatske koji radi na tome da živi u normalnoj zemlji. Stali ste na stranu protagonista najmračnijih događaja u našoj povijesti i najružnijih djela sadašnjosti. Stali ste na stranu Orbana, Tuđmana, Merčepa, Dodika, Mlaće i Mladića.
Predsjedniče, tražili ste zrno razumijevanja za svoje greške, a od građana i građanki ove zemlje ga nećete dobiti, jer u vašim greškama tutnji namjera da povrijedite i ponizite najranjivije dijelove vašeg društva. Milanoviću, ma koliko Vam se predsjednička funkcija čini teškom, to je teret koji ste preuzeli i s kojim morate živjeti još tri godine. Nađite si svrhu, a hrvatske građanke i građane poštedite svojih ispada frustracije i bijesa.
Supotpisnice pisma:
1. Centar za mirovne studije
2. Gong
3. Inicijativa mladih za ljudska prava
4. Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću
5. Zelena akcija
6. CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje
7. Udruga IKS
8. B.a.B.e.
9. Kuća ljudskih prava Zagreb
10. U Dobroj Vjeri
11. RCT – Rehabilitacijski centar za stres i traumu
12. Ženska soba
13. Informativno pravni centar (IPC)
14. Udruga za podršku žrtvama i svjedocima
15. Centar za građanske inicijative Poreč
16. Udruga LET
17. CROSOL
18. Udruga žena Vukovar”, stoji u otvorenom pismu.
