Održana je 269. sjednica Gospodarsko-socijalnog vijeća, a na njoj se, između ostaloga raspravljalo o prijedlogu državnog proračuna.
Ministar rada i mirovinskoga sustava Marin Piletić kazao je kako je na vijeću prepoznata razvojna dimenzija proračuna za sljedeću godinu. Dodaje da je ključni naglasak na kvaliteti života građana.
“I po pitanju stopa rasta, i po pitanju umanjenja stopa inflacije, po pitanju udjela duga u BDP-u i po pitanju samog manjka proračuna s jasnim naglaskom na povećanje i plaća i mirovina i socijalnih davanja.”
Ministar je objasnio kako je riječ o nikad većem državnom proračunu, a najavio je i porezna rasterećenja, brojne povlastice te jačanje hrvatskog gospodarstva.
“Jačanje konkurentnosti gospodarstva kroz porezno rasterećenje, ali i čitav niz mjera i novog investicijskog ciklusa u sljedeće tri godine, kao i novi paket mjera koje se tiču demografske, socijalne i stambene politike.”
Osvrnuo se na prozivke dijela sindikata o siromaštvu i niskim plaćama te najavio rast plaća, smanjenje stopa poreza na dohodak te povećanje minimalne plaće za 15.5 posto. Kazao je i kakvo je stanje kada je u pitanju pregovor sa sindikatima o osnovicama plaća.
“O tome kolika će biti osnovica u konačnici ćemo se, iskreno vjerujem, dogovoriti sindikalna i vladina strana. Znate što je Vlada ponudila, nema nove ponude u odnosu na ono što smo im prezentirali na drugom krugu pregovor. Hoće li biti druge ponude o tome ćemo odlučiti do utorka idući tjedan.”
Sindikalist Krešimir Sever tvrdi da rast plaća nije rješenje kao ni smanjenje poreza, već da je potrebna korjenita promjena.
“Može Vlada otpustiti PDV. Je li ga otpuštala do sada – je. Je li se nešto događalo s cijenama hrane – nije. Kad gledamo na ovaj rast BDP-a, nije toliko značajno rasla masa izdanih računa koliko su rasli iznosi na tim računima. Tako da je jasno da su zapravo cijene te koje su uzrokovale nešto tako, a da zapravo ljudi kupuju podjednako.”
Sever tvrdi da ne raste kupovna moć građana, već rastu plaće i cijene, pa tako građani ostaju jednako siromašni, ali troše viši iznos novca. Kaže da sve dok ima onih koji su voljni platiti neki proizvod, drugima će ostati nedostupno skup jer izostaje socijalna odgovornost, a trgovine onda drže nepotrebno visoke cijene zbog veće zarade.
“S druge strane sve dokle ljudi imaju takvu potražnju, dotle i oni koji prodaju si mogu priuštiti dizanje cijena. Nažalost kod nas ne postoje navike bojkotiranja pojedinih proizvođača, proizvoda ili trgovačkih kuća koje to rade.”
Kazao je kako je inflacija opasnost za sve one koji žive od svojih plaća i mirovina jer si građani ne mogu priuštiti osnovne potrebe, a da zbog takvih stvari građani najčešće i napuštaju Hrvatsku. Zaključno se okomio na nepoštene cijene.
“Hrana je apsolutno u Hrvatskoj preskupa. Bezobrazno preskupa. Neopravdano preskupa. Na svjetskom tržištu cijene hrane padaju. Koje je opravdanje za ove cijene kruha i pekarskih proizvoda, da smo danas došli do toga a jedan slanac danas košta više nego što je prije dvije godine koštao cijeli jedan kruh.”
Upravo zato se naglašava važnost rasta koeficijenata, s kojim su sindikati, a posebice zaposleni, nezadovoljni, međutim ministar Piletić s tim se ne slaže.
“Pa ja mislim da je ogromna većina naših zaposlenih u državnoj i javnoj službi itekako zadovoljna koeficijentima jer se ti koeficijenti pretakaju u sam iznos plaće koju dobivaju zaposleni u državnim i javnim službama.”
Za kraj je kazao kako će vlada idući put donositi odluku o koeficijentima u travnju iduće godine, a da je plan da se ubuduće svako godinu dana iznova ažuriraju. A predsjednica Matice hrvatskih sindikata Sanja Šprem naglasila je kako upravo stoga postoji Vijeće za praćenje i unapređenje sustava plaća u državnoj i javnim službama. Njegova je uloga pratiti i kreirati politiku plaća te predložiti korekcije i promjene u slučaju propusta.
“Sigurno da je moralo doći do propusta. Zahtjeva je bilo ukupno 46. Dvadeset ih se odnosi na javne službe, a 26 na državne. Moramo shvatiti da bilo tko, ako se obraća kao pojedinac vijeću, onda tu imamo zatrpanost sa više od 240 tisuća zaposlenih unutar javnog i državnog sektora. Dakle nije uloga Vijeća biti nekakvo žalbeno tijelo za 240.000 zaposlenih u javnom i državnom sektoru.”
