Predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske Zoran Milanović sudjelovao je na svečanoj promociji polaznika vojnih škola Hrvatskog vojnog učilišta „Dr. Franjo Tuđman“. Obraćanje predsjednika Milanović polaznicima vojnih škola prenosimo u cijelosti:„Vama koji ste završili škole i dobili diplome i nastavljate ili počinjete ozbiljnije svoju vojnu karijeru, želim da nastavite raditi na sebi, da nikada stvari ne uzimate zdravo za gotovo. Dok traje služba i dok traje poziv i profesija uvijek treba razmišljati na način da se može bolje, da se može saznati više i, u krajnjoj instanci, učiniti za sebe i svoju karijeru više.
I u slučaju neželjene i nikada neočekivane i nikada prizivane situacije da se svojoj zemlji u ratu i u opasnosti može pomoći bolje. Danas i uvijek u povijesti, ali pogotovo danas, prevagu nosi onaj koji ima više i zna više.
Uvijek je tako bilo, danas više nego ikada u povijesti. Mi smo mala zemlja, većina polaznika ovdje su hrvatski ljudi, hrvatski građani. I valja ponoviti još jednom stvari koje nikada ne trebamo uzimati zdravo za gotovo jer nisu same po sebi date, teško ih se stječe i lako ih se gubi. Hrvatska vojska prije svega, a onda opet prije svega, služi i ima ustavnu i svaku drugu misiju braniti hrvatsku državu, braniti hrvatski teritorij, teritorijalnu cjelovitost jer to ulaskom u Schengen ne prestaje i ne nestaje. Hrvatske granice su tu, kao i slovenske, kosovske, srbijanske.
Za hrvatske granice su vaši prethodnici, hrvatski vojnici – u uvjetima međunarodne izolacije i embarga na oružje – branili Hrvatsku i oslobodili je. Te granice su za nas. kao i za svaku državu, ali za nas još možda – posebnije. Drugo su hrvatski ljudi – stanovnici koji čine tu državu, koja bez njih nema smisla. To su svi koji žive u našoj državi. I treća komponenta je demokratski, naglašavam, demokratski izabrana državna vlast.
Sve ono što predstavlja državnu vlast i demokraciju kao sustav koji je najzahtjevniji, delikatan, teško se stječe, a gubi u treptaju oka, nestaje, a da nisi svjestan da je nestao. Nakon toga dolaze naše i vaše obaveze po partnerstvu i članstvu u obrambenim savezima, to je prije svega NATO, ali na neki način i Europska unija.
Tko čita Lisabonski ugovor i druge akte vidjet će da i tu postoji jedno i pravno i moralno stanje odnosno obaveza da se partneru i prijatelju u nevolji pomogne.
