Samo u prosincu ove godine Hrvati su potrošili gotovo 13 milijardi kuna što je 22 posto više nego 2020. godine, a na godišnjoj razini prešli smo rekordnih 200 milijardi kuna. Zašto je tome tako, pitali smo predstavnike ekonomske struke i sindikata.Povećana potrošnja ne treba biti iznenađujuća jer su zbog pandemije i nesigurnosti koju je uzrokovala građani slabije posezali u novčanik, kaže za Media servis ekonomski analitičar Damir Novotny.
“Kako zbog toga što su distributivni, dakle maloprodajni kanali djelomično bili zatvoreni, ali i zbog toga što su se potrošači osjetili nesigurnima. Neizvjesnost je bila velika, pad ekonomske aktivnosti snažan.”
Da ne trebamo biti iznenađeni slaže se i predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever. Pozornost skreće na činjenicu da rast cijena hrane i energenata najviše pogađa siromašnije građane.
“Kad poskupi hrana, utjecaj tog poskupljenja nije jednak na nekoga s prosječnom ili iznadprosječnom plaćom i na nekoga kome se plaća kreće oko medijalne plaće ili ispod nje. Eurostat je u svojim istaživanjima primjetio da u Hrvatskoj među onim ljudima koji imaju do 40 posto medijana dohotka, njih oko 19,1 posto si zimi uopće ne može priuštiti grijanje.”
Novotny naglašava da je ubrzani gospodarski oporavak svojevrsno iznenađenje za potrošače dodajući da se u Hrvatskoj živi znatno bolje nego što neki tvrde. Štednja je, napominje, rasla baš kao i domaća potražnja.
“Unatoč raznim uvjeravanjima iz dijela hrvatskog javnog prostora, prije svega sindikata, da se u Hrvatskoj loše živi to jednostavno nije točno. Uvjeti života, kvaliteta života pa tako i dohotci kućanstava su se proteklih desetak godina, osobito nakon ulaska u EU, povećavali.”
Sever na to odgovara poslovicom: sit gladnome ne vjeruje. Statistika je, kaže, jedno, a realnost je drugačija.
“Ne treba zaboraviti da su ti kupovni, potrošački potencijali u obiteljima manji nego li to statistika bilježi kod neto primanja. Ono što pri tome treba napomenuti i da se vidi do koje mjere je loše u Hrvatskoj treba spomenuti da je po kupovnoj moći u Europskoj uniji lošija samo Bugarska.”
Postoji bojazan da bi i u siječnju moglo doći do novog rasta cijena. Ipak, Novotny vjeruje da će se cijene stabilizirati.
“…da će tržište učiniti svoje, da će povećana ponuda zadovoljiti potražnju, da će se sljedeće godine ispuhati potražnja, koja se ove godine malo više napuhala. Tako da će zapravo doći do smirivanja cijena jer zapravo, ne vidimo niti jedan važniji razlog zašto bi se cijene strukturno povećavale osim jedne činjenice, a to je da nemamo dovoljno roba na tržištu.”
Sada je pitanje hoće li se trend povećane potrošnje nastaviti, hoće li zbog pandemije uopće postojati uvjeti da se to ostvari kao i hoće li ovi, gotovo dvogodišnji potresi u kretanju roba i usluga, nastaviti uzimati danak? Što se tiče Vladine mjere kojom povratnicima iz inozemstva ili onima koji presele u manje razvijene krajeve zemlje nude 200 tisuća kuna, i Novotny i Sever slažu se da je, osim novca, potrebno ponuditi i infrastrukturu.”Ne samo fizička nego i infrastruktura koja je vezana za digitalne tehnologije, ali osobito je važna socijalna, kulturna i obrazovna infrastruktura. Dakle, izjednjačavanje kvalitete života”, kaže Novotny.
“Ovako to izgleda doslovno kao jedna jedina palma na velikom pustom otoku koja ne nudi nekakva druga rješenja niti pošten hlad”, zaključuje Sever.
Bez razvoja, ovakve mjere čine se uzaludnima.
