110. rođendan danas slavi splitski Hajduk. U Pragu je, iz ljubavi i dišpeta, 1911. godine počela priča sada najpoznatijeg stanovnika Grada pod Marjanom.
Četvorica mladića gledajući tada najbolje svjetske klubove, Spartu i Slaviju, obećala su najvažniju sporednu stvar donijeti u ‘najluđi grad na svitu’.
“Naš klub bit će najbolji na svijetu i okolici”, obećao je inžinjer Duje odnosno slavni Kaliterna, u izvedbi nedavno preminulog Mustafe Nadarevića.
U sljedećim recima nećete pročitati poznate priče, nabrojiti trofeje koje je Hajduk osvojio ili nije osvojio, jer postoji nešto puno važnije od same nogometne igre i pozlaćenog komada metala koji na kraju sezone osvaja momčad s najviše bodova. A to ‘nešto puno važnije’ leži u odgovoru na pitanje ‘što je to Hajduk’?
Mijenjale su se, političkom silom, kratice ispred imena i uzorak na grbu, ali ime i vrijednosti koje to ime nosi ostale su nepromijenjene. Uvijek zanimljiv elitama, ostao je u tom segmentu samostalan, ne želeći se prikloniti idejama raznih režima koji su bili na snazi u Splitu u 20. stoljeću. E baš to je Hajduk, onaj koji je uvijek imao svoju ideju – prkos moćnome, zaštita slabome. Tako razmišlja ‘mali’ čovjek, takvu praksu želi većina ljudi, ali malo koja institucija ili organizacija, ne nužno sportska, ju danas nudi. U tome leži tolika popularnost Majstora s mora čak i van granica Splita, ta avangarda pomiješana s famoznim južnjačkim mentalitetom i šarmom.
“Ta riječ označava u našem narodu sve ono što je najljepše: junaštvo, čovještvo, poštenje, prijateljstvo. Budite dostojni tog imena”.
Danas ga nažalost mnogi nisu dostojni. Slavnu prošlost zamijenili su sitni interesi skrivenih pojedinaca koji posljednjih godina jednu uistinu lijepu ideju o narodnom klubu polako ali sigurno pretvaraju u put vlastitih financijskih i sličnih probitaka. Njima, kao i drugim moćnicima koji s vremena na vrijeme prospu ‘ingeniozne’ ideje o nekakvoj orjuni i velikim zvijezdama petokrama na koje se možeš nabosti, koji iz drugih domovina viču da ‘Hajduka nema ni na playstationu’ te onom manjem dijelu navijača koji pod krinkom ljubavi prema klubu razbijaju, pale i uništavaju svoje i tuđe, bilo bi bolje učiti iz tih pravih hajdučkih vrlina.
Hajduk je klub kojeg su stvorili intelektualci, školovani ljudi i njihove izvorne vrijednosti moraju biti i jesu ispred i iznad nečije osobne koristi, samodopadnosti ili bezglavog fanatizma. Budućnost Hajduku možda nosi rezultatski bolje dane, možda i ne, ali to zapravo i nije važno. Zašto? Jer rezultat je uistinu samo trend, a ideal je vječan.
