COP26 – zalog za bolju budućnost ili samo novi niz neispunjenih želja

COP26 – zalog za bolju budućnost ili samo novi niz neispunjenih želja

Podijeli

Puno obećanja i kritičkih osvrta na utjecaj čovječanstva na klimatske promjene moglo se čuti u Glasgowu na dvotjednoj UN-ovoj konferenciji o klimatskim promjenama – COP26. No, ostaje za vidjeti hoće li se doista nešto i poduzeti, pogotovo od strane najvećih zagađivača, ili će sve ostati samo popis lijepih želja?
Zaustavljanje krčenja šuma, smanjenje emisija stakleničkih plinova, pomoć zemljama u razvoju, pretvaranje ugljena u energent prošlosti – ovo su samo neka od obećanja koja su svjetski čelnici dali na klimatskom summitu u Glasgowu. Glavni tajnik UN-a António Guterres jedan je od najglasnijih zagovornika hitne akcije za smanjenje emisija stakleničkih plinova.

“Proteklih šest godina od Pariškog sporazuma je bilo šest najtoplijih godina ikada zabilježenih. Naša ovisnost o fosilnim gorivima, gura čovječanstvo do ruba. Suočavamo se s izborom. Ili ćemo mi to zaustaviti ili će to zaustaviti nas. Vrijeme da kažemo dosta. Dosta je paljenja, bušenja, miniranja i kopanja. Kopamo sami sebi grob.”Očekivanja od konferencije su za hrvatskog klimatologa s Geofizičkog odsjeka PMF-a Branka Grisogona bila puno veća, priznaje za Media servis.

“Sve više i više osjećam da je mlako, da nije dovoljno intenzivno i agresivno. Uglavnom su to sve ljudi u finim odijelima i drže fige u džepovima. To ja tako vidim. Nedovoljno se misli o čovječanstvu, a Zemlja je sve manja i manja jer nas ima sve više i više”. Ograničenje rasta globalne temperature na jedan i pol stupanj za kraj ovog stoljeća ne možemo postići, smatra Grisogono.

“To je iluzija. Mi kada bi pogodili ispod dva stupnja te iste temperature, to bi bio uspjeh. Moja su očekivanja da ćemo ići na oko dva i pol, više prema tri. Ako se pojavi malo više mudrosti i pameti u svjetskim vođama, onda bi se, kada dotaknemo taj plafon u drugoj polovnici ovog stoljeća, onda bismo se možda mogli spustiti ispod 2.1”. Ipak, pozdravlja sporazum Kine i SAD-a, koji spadaju među najveće zagađivače, a prema kojem će te dvije zemlje zajednički raditi na smanjenju emisije stakleničkih plinova i korištenja ugljena kao energenta.

“To je jako dobro, a sad je pitanje koliko se tome može vjerovati jer u principu, to što nam političari obećaju se ne događa. Ne mogu to dalje komentirati, ali mi je drago, ovo što ste rekli, da su se oni u načelu dogovorili.” Ovo desetljeće je prekretnica, poručuje u razgovoru za Media servis Grisogono.

“Jer ako se sad ne zatvore te pipe, onda će to još dalje prolificirati na još jače zagrijavanje, a pogotovo mora i oceani sve više pamte. Da sad prekinemo svu proizvodnju plinova staklenika mi bismo pogodili preko jednog i pol stupnja zbog mora i oceana. Tako da što prije to bolje.”Mogli bismo reći da je čovječanstvo za ekosustav ovoga planeta postalo nešto poput virusa. Mi ga zagađujemo, otežavamo mu disanje, narušavamo zdravlje, a Zemlja na to reagira požarima, poplavama, sušama i drugim nepogodama kojima nam jasno daje do znanja da smo pretjerali. Pitanje nije možemo li, nego hoćemo li nešto poduzeti kako bismo vratili ravnotežu?

Podijeli