U utrci za prvaka Prve HNL, svaki je i najmanji detalj nogometne igre potencijalno presudan. Kada je u pitanju ujednačenost kriterija suđenja, jedan je kriterij, po našem mišljenju, posebno kritičan i nejasan. Radi se o stavu Komisije nogometnih sudaca HNS-a, po kojem nema laganih penala, nego se primjenjuje tzv. engleski kriterij koji kaže da je kod dosuđivanja kaznenog udarca ključan intezitet prekršaja. U prijevodu to znači da prekršaj za jedanaesterac mora biti prije svega dovoljno oštar i “muški”, po uzoru na nogomet kakav se oduvijek igra na Otoku.Istovremeno, Komisija nogometnih sudaca ostavlja mogućnost da i lagani kontakt može biti dovoljan da igrač ne zabije gol i u tom slučaju glavni sudac mora svirati jedanaesterac i pokazati crveni karton igraču koji ga je skrivio. Kako se većina kaznenih udaraca događa uglavnom u “sivoj zoni” inteziteta prekršaja, ostaje velika dilema oko postavljanja granice koja određuje kada je taj intezitet lagan, a kada je dovoljno težak za dosuđivanje najstrože kazne. Tu granicu u konačnici mora odrediti glavni sudac, a njegovu eventualnu pogrešku može naknadno ispraviti video asistent, koji po našim saznanjima još uvijek ne posjeduje precizan instrument kojim se intezitet prekršaja mjeri. Usporeni video snimak to sigurno nije. Na taj se način vrtimo u začaranom krugu, u kojem je osnovni kriterij za dosuđivanje kaznenog udarca – intezitet kontakta, još uvijek i isključivo subjektivan. Nikakav engleski kriterij nije ga učinio egzaktnijim nego što je ranije bio. Za klasičan nokaut u boksu, nekada je dovoljan i mali intezitet udarca, ukoliko je upućen na pravo mjesto, a nekada i najsilovitiji udarac neće srušiti protivnika. Isto pravilo kada su u pitanju penali vrijedi i za nogomet. Osnovni kriterij za dosuđivanje kaznenog udarca u HNL-u, (možemo ga bez kompleksa nazvati hrvatskim kriterijem), morao bi biti prije svega jednostavan i logičan: svaki prekršaj unutar šesnaesterca kazneni je udarac. Intezitet prekršaja može biti lagan (dodir s leđa kopačkom u petu protivnika koji sprinta ili odgurivanje rukom protivnika u skoku), a da se radi o kaznenom udarcu, a može biti i ekstremno agresivan (sudar dvojice igrača u ravnopravnom skoku za loptom), a da kaznenog udarca nema. Kriterij je uvijek samo jedan – je li prekršaj postojao ili nije. Mjerenje inteziteta udar(c)a ostavimo za sada seizmografima. Ako je nešto prekršaj na centru igrališta, prekršaj je i u kaznenom prostoru. Samo je posljedica tog prekršaja u drugom slučaju mnogo ozbiljnija. Uvođenje engleskog kriterija suđenja penala u hrvatski nogomet, jednako je stoga prepisivanju od nekoga tko na testu u školi pismeno odgovara na potpuno drugu grupu pitanja od nas.
