Danas je Badnjak ili Badnji dan, posljednji dan Adventa, dan uoči Božića.
U seoskim folklornim tradicijama na Badnjoj večeri okupljali su se svi ukućani. Kućni gospodar unosio je slamu ili sijeno u dom i rasprostrio je po sobi, uz izricanje čestitke ukućanima, dok bi je domaćica posipavala žitom, a na slamu bi te noći polijegala djeca.
Na stolu u sobi stajao je poseban svečani kruh. Kriške toga kruha odnosili bi u staju ili u tor životinjama za koje se vjerovalo da te noći imaju moć govora. Obavezna je na stolu bila i posuda sa svim vrstama žita u koju je bila utaknuta jedna ili tri svijeće. Njih se obredno gasilo vinom, kruhom ili žitom i pritom se gatalo o smrti prvoga budućeg pokojnika. Ispod stola stavljao se lemeš, sjekira, ham ili drugo poljodjelsko oruđe i oprema.
Kuća je bila uređena svježim zelenilom: vlatima isklijale pšenice, posijane na blagdane sv. Lucije ili sv. Barbare, ili granom neke zimzelene biljke, a tek u novije doba preuzima se pod utjecajem gradskih običaja okićeno božićno drvce.
Večerala su se posna jela – nezaobilazni su bili grah, med, češnjak, orasi, ribe. Svi ti simbolički postupci bili su u funkciji osiguranja boljitka u budućoj poljodjelskoj godini. Za građansku sredinu bilo je uobičajeno kićenje božićnoga drvca i darivanje, što je ostalo do danas.
Obredni dio Badnjaka završava odlaskom ukućana na ponoćnu misu.
