Asja je svoju glumačku avanturu započela još u osnovnoj školi, 2010. godine, kada se pridružila lutkarskoj grupi pod vodstvom Jelene Dokleje. “Moje prve uloge uključivale su grm, vilu i lava. Izvodili smo predstave temeljene na bajkama i narodnim legendama, a lutkarstvo mi je postalo najdraži predmet,” prisjeća se Asja. S posebnim oduševljenjem govori o čekanju svake nove godine i prilike za sudjelovanje na Lidranu.
Njena ljubav prema glumi dodatno se razvijala kroz Dramski studio Dada, kojem se pridružila 2013. godine, ostvarivši tako svoj san iz djetinjstva. „Uvijek sam željela biti dio njihove ekipe, a rad u Dramskom studiju bio je nezamjenjiv dio mog odrastanja i učenja glume.“
Kazališna scena u manjim sredinama
Čakovec i okolica nisu poznati po obilju umjetničkih sadržaja, no Asji to nikada nije predstavljalo problem. “Putovali smo na razne festivale u Hrvatskoj i izvan nje, što mi je pružilo priliku vidjeti predstave iz raznih dijelova svijeta. Ako mi u Čakovcu nije bilo nečega privlačnog, uvijek sam mogla otići u Zagreb,” kaže Asja, pokazujući zahvalnost za stečene prilike.
Izazovi Shakespearea
Kao studentica na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, Asja je doživjela brojne izazove, no jedan od najvećih bila je uloga kraljice Elizabete u Shakespeareovom “Richardu III”. “Jezik Shakespearea može biti prilično zahtjevan, no kada se jednom uđe u srž lika, sve postaje jasno i povezano,” objašnjava, dodajući kako joj je upravo ta uloga bila jedna od najdražih zbog dubine pripreme i izvedbe.
Prvi koraci u HNK
Prisjećajući se svog prvog posjeta HNK u Varaždinu, Asja s osmijehom govori o svojim dječjim dojmovima. “Sve mi se činilo zlatno i „bogatije“ od našeg Centra za kulturu. Najviše su me oduševile lože, koje do tada nisam imala priliku vidjeti.”
Ljubljana – nova perspektiva kazališta
Ovaj semestar Asja provodi na Akademiji za kazalište, radio, film i televiziju u Ljubljani. Premda još nije imala priliku pogledati mnoge predstave u Sloveniji, primjećuje razlike u pristupu kazalištu. “Drugačiji pristup koji ovdje vidim u nekim mi aspektima više odgovara,” priznaje, radujući se daljnjem istraživanju slovenske kazališne scene.
Inspiracija i motivacija
Asja ne treba posebnu motivaciju prije izlaska na pozornicu. “To je trenutak suočavanja s radom koji sam uložila u stvaranje predstave. S kolegama imam priliku pokazati svijetu ono što smo stvorili. To je uvijek uzbudljiv trenutak ispunjen dozom straha i iščekivanja,” kaže, istaknuvši ljepotu trenutka kad se prepusti umjetnosti.
Osobni stil i neostvareni snovi
Na pitanje o prepoznatljivom stilu, Asja odgovara skromno: “Mislim da svi imamo neki svoj stil, ali ga je lakše primijetiti kod drugih nego kod sebe.”
Što se tiče najveće neostvarene želje, Asja otkriva san koji nije povezan s kazalištem: “Imati kućicu na brdašcu. To bi bila moja oaza mira.”
Sudeći prema njezinim dosadašnjim uspjesima i predanosti, ne sumnjamo da će Asja ostvariti svoje snove, bilo na pozornici ili izvan nje.
