Mario Jurina i Daria Bedeniković pokrenuli su stranicu koja prati njihove pothvate, a osvojili su većinu hrvatskih vrhova. Stranica i profil Hiking Croatia prikupila je velik broj pratitelja i entuzijasta planinarenja, bicikliranja i drugih aktivnosti, a tim su povodom stigli u studio Media Servisa. Za početak su kazali što je Hiking Croatia i što donosi:
“Naš cilj je zapravo dijeliti sadržaje sa outdoors aktivnosti kojima se mi bavimo. Iako je naš naziv Hiking Croatia, to se kroz nekoliko godina proširilo i na planinarenje, biciklizam, kajakarenje i raznorazne vanjske aktivnosti. Nama je cilj ljudima dati ideje kamo da idu na izlet uz sve popratne informacije da taj izlet i realiziraju.”
Krenuli su s planinarenjem, a intenzivno su planinarili pet godina, no nakon malog zasićenja počeli su se baviti i biciklizmom. A kako je i kada nastala stranica?
“Inače se bavim fotografijom, prije sam se i više bavio time, i baš sam radio na jednom projektu gdje smo igrom slučaja morali planinariti na najviše vrhove u Hrvatskoj i raditi fotografije. Tako sam skupio neku bazu fotografija koju je bilo šteta ne podijeliti putem društvenih mreža. A u tom trenu u Hrvatskoj i na Instagramu nije bilo takve vrste sadržaja.”
Bedeniković objašnjava, bilo je teško uskladiti posao sa izletima na početku cijele priče, budući da je smjenski rad u bolnici zahtjevan i oduzima puno vremena:
“Naravno tu se znalo rano ujutro kretat i kasno navečer dolaziti gdje bi iduće jutro već radila po 12 sati. Ali na sreću došli smo do te neke razine gdje zaista možemo reći da od ovog planinarenja, od ovog posla, naravno imamo tu sa strane većih projekata i svega, ali možemo raditi samo to tako da smo sad full time job.”
Putovanja imaju u susjedstvu i po Europi, pripremaju se za bicikliranje u Norveškoj, ali nisu uvijek bili na aktualnom nivou, a negdje su morali krenuti. Stoga napominju, poanta je približiti ljudima kako krenuti, a iz istog razloga objavili su i planinarski vodič.
“Mi gledamo u smislu kako mi možemo dati najviše od nas, a da ljudi imaju najveću korist od nas i tako smo napravili i taj Planinarski vodić gdje smo mi sve izlete koje smo prošli, sve je detaljno opisano i objašnjeno, gdje, kako i zašto. Tako da tu smo već napravili dobar posao jer ljudi tu već dobiju sve i nema toliko pitanja prema nama pa i mi imamo više vremena za neke druge stvari.”
Napominju kako se šire kvalitetom, a ne količinom pa tako surađuju s turističkim zajednicama, rade dokumentarne uratke i smjeraju rastu raznovrsnog i cjelovitog sadržaja. Benefiti planinarenja su veliki, a boravak u prirodi ima i zdravstvene prednosti, posebice u modernom društvu:
“Drago mi je da u zadnje vrijeme baš dosta se ljude potiče na aktivnosti i na boravak u prirodi, a znam koliko je meni osobno značilo otići negdje na planinarenje, koliko god umorna bila i sve. Ali priroda nam može jako puno vratiti i tu negdje pronalaziš svoj mir i spreman si za neke svakodnevne izazove. Tako da nam je drago kad vidimo da jeko puno ljudi i obitelji sa mladom djecom kreću u planine.”
A koji su najveći izazovi boravka u prirodi i što sve donosi život u šumi?
“Divlje i nepredvidivo. Znalo se dok smo planinarili izmijeniti i sunce, i vjetar, i snijeg, i tuča i svašta nešto. Ali uvijek moraš biti spreman na to, uvijek moraš razmišljat na taj način da uzmeš opremu, ne kao idemo prošetati tek toliko. To je stvarno nešto više od toga i treba imati poštovanja prema toj prirodi i planinama jer zna se nažalost desiti i onih ružnih stvari kad čovjek nije spreman.”
Kada je u pitanju nastavak rada i budući ciljevi, naši sugovornici naglašavaju, planinarski vodić žele podići na višu razinu:
“Da to bude u obliku neke aplikacije pošto je to sve u malo drugačijem formatu, i sad smo se prebacili dosta na te bicikle, tako da nam je fokus dosta na taj bike packing i tu snimamo jedan dokumentaran film o svemu tomu. Sličan smo film sad radili kad smo bili na putovanju od Alpa do mora, baš smo ga nekidan premijerno objavili na Youtubeu. Tako da to nam je cilj, taj film koji će trajati nekih 40, do 45 minuta, i to će biti dosta visoka produkcija i kvaliteta samih materijala.”
Kada je u pitanju nastavak u smjeru dokumentaristike i filmova, te dužim formatima, tvrde, nije isključeno, no iscrpljujuće je opsegom posla. Kazali su stoga koliko je u dosadašnjim formatima bilo teško napraviti izbor onoga što se objavljuje s obzirom na veliku količinu snimljenog materijala:
“Tu ja imam problema. Previše lijepih fotografija, videa na kraju ne objavim ništa. Tako da većinom biramo, trebali bismo biti uvijek ažurni i u trenutku objavljivati jer je danas to jako bitno, ali podijelimo, ima tih sadržaja.”
“Već imamo neku ideju prije nego krenemo. Zapravo znamo već kako snimamo i zašto snimamo.”
Ljudi često misle da je planinarenje samo penjanje na neke visoke vrhove. Stvarnost ne može biti dalja od istine:
“To je nekih 50/50. Planinarenje je i šetnja uz rijeku, uz kanjon rijeke. Ima jako puno planinarskih izleta koji ne uključuju tako velik napor, tipa penjanje na najviši vrh Velebita, Dinare i slično. Baš smo se posljednje dvije godine koncentrirali više na te lakše izlete da ljudima pokažemo kako mogu krenuti planinariti sa nekim lakšim stazama, a opet bude jednako lijepo kao da si se popeo na najviši vrh Velebita.”
Stoga su za kraj kazali da je cilj samo ostati aktivan i naći svoj tempo kako bi užitak bio što je veći moguć:
“Drago nam je za one ljude koji su nažalost stariji, i ne mogu više planinariti, a prije puno godina su planinarili. Na primjer kada objavimo nešto na Facebooku pa se sjete tih nekih lokacija na kojima su i oni bili, to nam baš posebno drago bude. Neki su na primjer spriječeni, ne mogu zbog bolesti ili nečeg planinariti, a onda znaju napisati lijepi komentar, hvala vam što se barem putem fotografije možemo i mi prisjetiti kako je to i nama bilo lijepo dok smo bili mladi i planinarili.”
