U proteklom desetljeću u Međimurskoj županiji život je izgubilo devet žena. Iako službena statistika bilježi nagli porast kaznenih djela obiteljskog nasilja od 2019. godine, iz policije ističu – ne radi se nužno o eskalaciji nasilja, već o strožem sankcioniranju zlostavljača.
Nasilje nad ženama i nasilje u obitelji duboko su ukorijenjeni društveni problemi koji nerijetko završavaju s tragičnim posljedicama. Analizirajući službene podatke Ministarstva unutarnjih poslova za područje Međimurske županije u razdoblju od 2013. do 2023. godine, otkriva se kompleksna slika koja zahtijeva oprezno tumačenje, ali i nedvosmisleno ukazuje na to da su žene i dalje primarne žrtve obiteljskog terora.
Crna statistika: Devet ugašenih života
Prema dostupnim podacima o ubojstvima i teškim ubojstvima u jedanaestogodišnjem razdoblju, na području Međimurske županije evidentirano je ukupno 13 slučajeva s najtežim ishodom – 8 ubojstava i 5 teških ubojstava. Od tog broja, čak devet žrtava bile su žene.
U kategoriji “običnih” ubojstava, od osam žrtava, šest su bile žene. Počinitelji ovih zločina u velikoj većini slučajeva bili su muškarci (sedam muškaraca i jedna žena). Kada je riječ o kvalificiranom obliku – teškim ubojstvima (koja često uključuju ubojstva bliskih osoba ili ubojstva iz bezobzirne osvete) – tri od pet žrtava bile su žene. Zastrašujući je podatak da su u samo jednoj godini, 2020., počinjena dva teška ubojstva u kojima su dvije žene izgubile život, a počinitelji su bili muškarci.
Zakonodavne promjene i “nevidljivo” nasilje (2013.–2014.)
Gledajući statistiku, na prvi se pogled uočava neobičan fenomen: u 2013. i 2014. godini nema niti jednog zabilježenog kaznenog djela nasilja u obitelji. Kako objašnjavaju iz nadležnih institucija, odgovor ne leži u iznenadnom miru unutar međimurskih domova, već u izmjeni zakonskih propisa. Kazneni zakon koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013. prestao je propisivati nasilje u obitelji kao samostalno kazneno djelo. Sustav se tada oslanjao isključivo na prekršajno procesuiranje prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji.
Takva se praksa pokazala manjkavom te je kazneno djelo nasilja u obitelji ponovno vraćeno u Kazneni zakon sredinom 2015. godine. Od tada, broj kaznenih prijava počinje postepeno rasti.
Skok iz 2019.: Porast nasilja ili buđenje sustava?
Pravi statistički presedan događa se 2019. godine. Broj kaznenih djela nasilja u obitelji skočio je s jednog slučaja u 2018. na čak 18 slučajeva u 2019., s daljnjim rastom u narednim godinama (30 slučajeva u 2020., 32 u 2023. godini).
Iz Ministarstva unutarnjih poslova izričito naglašavaju kako se ovaj skok ne smije tumačiti kao eksplozija nasilja na terenu. Riječ je o rezultatu intenzivnih napora u senzibilizaciji i edukaciji policijskih službenika. Umjesto da se obiteljsko nasilje tretira blago – kroz prekršajne naloge i minimalne kazne – policija je naučila prepoznavati kontinuitet i težinu zlostavljanja te ga počela pravilno kvalificirati kao kazneno djelo. Ovakva preraspodjela iz prekršajne u kaznenu sferu šalje nedvosmislenu poruku države: obiteljsko nasilje nije privatni problem ni lakši incident, već ozbiljan zločin koji zahtijeva strogu sankciju.
U prilog tezi o ženama kao primarnim žrtvama govori i podatak da je udio počinitelja muškog spola u prekršajima iznosio 84,33 % (3.175 od ukupno 3.765 počinitelja u promatranom razdoblju). U kaznenim djelima ta je disproporcija još izraženija; primjerice, 2023. godine oštećena je 31 žena i samo jedan muškarac.
Edukacija, prevencija i “Kalendar nasilja”: Izlazak iz četiri zida
Prepoznavši alarmantnost situacije, pokrenut je niz preventivnih mehanizama. Nacionalni projekt „Živim život bez nasilja“ fokusiran je na izgradnju kulture nenasilja među mladima, dok je projekt „Lily“ usmjeren na specifičnu senzibilizaciju javnosti o nasilju prema ženama, podsjećajući na tragične sudbine koje su se mogle spriječiti. Tu je i Medijski kodeks, koji medije obvezuje na odgovornije i empatičnije izvještavanje, bez senzacionalizma koji bi dodatno traumatizirao žrtve.
Kako bi se demistificirala razmjera ovog problema, Ministarstvo unutarnjih poslova pokrenulo je i „Kalendar nasilja“. Riječ je o alatu putem kojeg MUP svakodnevno izvješćuje javnost o prekršajima i kaznenim djelima obiteljskog nasilja počinjenima u posljednja 24 sata. Vodeći se krilaticom “Nasilje u obitelji događa se u ‘četiri zida’, ali tamo ne treba i ostati”, cilj ove inicijative je suočiti javnost s brojnošću ovih djela po kojima nadležne službe svakodnevno postupaju daleko od očiju javnosti, pritom strogo štiteći identitet i podatke žrtava. Ovaj kalendar služi kao stalni podsjetnik da zlostavljanje nije izolirani incident.
Brojke iz Međimurske županije bolan su podsjetnik na stvarnost u kojoj žene najviše stradavaju unutar vlastita četiri zida. Iako ohrabruje činjenica da sustav danas brže prepoznaje i oštrije sankcionira nasilnike prebacujući ih iz prekršajnih u kaznene evidencije, pred društvom je dug put. Devet ubijenih žena u jednoj županiji nije samo statistika; to su ugašeni životi koji obvezuju institucije, susjede, građane i sustav da na nasilje nikada ne zatvaraju oči.
