Najviši vodostaj Drave u novijoj povijesti Donje Dubrave i rijeka u Međimurju. Tako bi se mogli nazvati protekli dani, kad su mještani sa strahom, na nekoliko lokacija u svojim mjestima branili se od vode da ne prijeđe cestu i uđe u kuće i dvorišta. Još ove noći u Donjoj Dubravi, mještani su dovozili su zemlju i vreće s pijeskom i tako se ispraćao vrhunac vodenog vala. No natopljena zemlja od izlijane vode donijela je nepredviđenu štetu i poplavila sav inventar, klupe, nastambe kraj rijeke. Međimurje je spremno odolijevalo i branilo se na mnogo lokacija. Nije se moglo prijeko u Koprivničku križevačku županiju, gdje je situacija bila još dramatičnija. Današnji dan još uvijek za Međimurje predstavlja strepnju, štete su nemjerljive, tlo natopljeno i poplavljeno.
Vezano za visoki vodostaj, malo ću se vratiti u prošlost kad je potkraj pedesetih godina prošlog stoljeća na donjomeđimurskom području, donjodubravskom najviše, bilo čak sedam mlinova na rijeci Dravi. Od sedam, na kraju je ostao jedan. Šezdesetih godina u mjesto je stigla struja. Mlin više nije imao dotadašnju funkciju. Mlinar Vinko Miser, posljednji mlinar i njegov mlin, ostali su posljednji od svih mlinova i mlinara na rijeci Dravi. I ono što nas veže za ovaj vodostaj danas je jedna povijesna crtica. Mlinar Vinko Miser je mlin prodao svom sumještaninu Josipu Vargi. Ali, već za mjesec dana za velikog nevremena i visokog vodostaja Drave, posljednji mlin je jednostavno, nestao u rijeci.Zinka Čižmešija
