S mladom glazbenom zvijezdom u Hrvatskoj, a polako već i prepoznatljivim licem i izvan granica Hrvatske Nelom, dotakli smo se različitih tema iz glazbenog svijeta. Antonela Đinđić – Nela je jedna od lica Hrvatske glazbene koja korak po korak, izgrađuje svoj prepoznatljivi glazbeni izričaj. Imali smo ju priliku puno puta viđati u emisiji A strana, ali od tada se mnogo toga promijenilo kod nje same što se tiče glazbene karijere.
Kada se zapravo rodila vaša ljubav prema glazbi? Od malih nogu. Moji roditelji su veliki zaljubljenici u glazbu. Uvijek se slušao radio, kako u stanu tako i autu, ma gdje god! S tatine strane sam povukla sluh i glazbeni talent, on svira gitaru, a njegovi roditelji, posebice baka Jasna, pjevali su u mladosti. Baka se radi svoje djece odrekla karijere operne pjevačice. Često imam osjećaj da sam tu da ispunim san koji ona nije. Doduše ja neću pjevati operno, ali razumijete me. Tata je blueser i rocker, a mama voli pjesme za dušu, talijanske šansone i dalmatinske pjesme. Od nje nisam dobila sluh ali sam dobila smisao za liriku. Kao mlada je pisala poeziju i san joj je oduvijek bio pisati.. Ja sam propjevala kako sam i propričala. Najviše uz Disney crtiće i njihove pjesme. Aladdin i Kralj lavova posebno.. Starci tvrde da sam propjevala uz prvi Grašin album i Lauru Pausini. A slušalo se i Bijelo dugme..
Jeste li iznenađeni da ste od sudjelovanja u The Voice Hrvatska došli do nominacije za Porin? I jesam i nisam. Nominacija mi puno znači i jako sam sretna i počašćena što je moj doprinos zapažen i od stručnih kolega. Puno sam toga prošla prije, kroz The Voice i nakon. No, da nisam nastavila, ne bih bila nominirana. Ostala sam uporna u svom naumu i nekoj ludoj vjeri da je pjevanje jedino čime se mogu i čime bih se trebala baviti. Od treće godine sam pjevala u dječjem zboru, pohađala klavir i plesnu školu, a prije i tijekom The Voicea pjevala u Rock akademiji, školi za popularnu i jazz glazbu. Tri godine sam pjevala u soul bandu Soulfingers, pa u najpopularnijoj glazbenoj emisiji na HRT-u „A strana“, a od 2017. započela s vlastitim pjesmama od kojih me moja prva kantautorska pjesma Melodrama najviše probila i pokazala mi da sam kao autorica svojih pjesama najbliža publici. Svakom novom pjesmom koju napišem, to vidim sve više.
Kako zapravo teče jedan tipičan dan glazbenika? Živjeti isključivo od glazbe kao freelancer dosta ovisi o periodu u godini. Koncerti i nastupi se najviše odvijaju kroz ljeto i zimu, a kreativno stvaranje kao i promocija pjesama, između. Svaki period nosi svoje tipične dane. U svakom slučaju, uvijek je dinamično, nekad manje nekad više. Još kad uz to pribrojiš privatni život.. Na manje dinamične dane volim se probuditi ranije, prošetati psa, upaliti muziku, popiti kavu i napisati kratkoročne i dugoročne planove pa raditi na njima. Jako sam društvena (s ljudima koje volim hehe) pa puno vremena ostavljam za prijatelje i obitelj.Na dinamičnije dane sam na sve strane. Ne stignem pošteno spavati ni jesti, trčim s jednog na drugi sastanak, gostujem na radijima i televiziji, dajem intervjue, radim probe s bendom, trčim na šminku i frizuru i obavljam još milijun stvari. Objektivno bude i fizički i mentalno naporno, ali ja to stvarno volim. Presretna sam i prezahvalna što živim svoj san i što od njega mogu i živjeti.
Nedavno ste objavili svoj novi singl „Nebo gori“ te spot. Kako su tekle pripreme od zamisli do realizacije?
Refren je nastao u prvom mjesecu, kako to obično bude, u naletu inspiracije. Tekst za ostatak pjesme završila sam s Marselom Mrnjavac i Ivanom Belošević, (nama simbolično) na prvi dan proljeća. Info uz klavir predan je producentu Lockroomu (Mihovilu Šoštariću) koji je uz moje male upute napravio THE master pjesme koji slušate danas. Dok se pjesma još pripremala u studiju, vizualna kreativna majstorica GG help (Đurđina Samardžić) osmišljavala je spot koji smo snimili 26.5. u Beogradu. GG help je režirala, producirala, montirala i radila kompletnu art direkciju spota, Mario Ilić iz Tuzle bio je direktor fotografije, Olja Marković uz GG radila je styling.. Cijela nova ekipa s kojom sam prvi puta radila. Imala sam puno povjerenje u GG, što se višestruko isplatilo i pokazalo kao moja najhrabrija ali i najbolja odluka u karijeri. Cjelokupni projekt rezultirao je novom, probranijom, definiranijom publikom, što je za mene najveći uspjeh i doseg kakav sam od svega najviše i htjela
.Smatrate li da je hrvatska glazbena scena u usporedbi sa zemljama u susjedstvu u padu? Koji je razlog takve situacije s vašeg stajališta? U brojkama i raznolikosti trenutno jest manje zastupljena u usporedbi s drugim zemljama. Gledajmo da nas je manje, da se još odvija smjena generacija, imamo manje manifestacija, manje smo zastupljeni u medijima.. Mislim da je pad iza nas, a rast ispred. Samo nam dajte nam još malo vremena. Vojko, Hilje, Grše kao zastupnici trenutno najpopularnije trap/rap scene, jako su zastupljeni i kod nas i u susjednim državama. Artisti poput Nike Turković koja je već imala koncert u Beogradu kao i Pocket Palme, Miach, Tie, Marka Bošnjaka, Filipa Rudana i još MNOGO njih tek će doći na svoje. Imamo mi puno toga za pokazati susjedima, ali i puno za naučiti od njih! Optimistična sam. Hrvati su poznati kao muzikalno bogat narod, no ne može umjetnost uvijek biti na vrhuncu, normalno je i da padne. Vrijeme će pokazati rast o kojem pričam!
Dok pogledate unatrag, smatrate li da još uvijek trebate poraditi na nekim stavkama što se tiče samog izvođenja pjesme?
Naravno, mislim da ima jako puno toga za popraviti. Puno toga sam naučila, neke greške neću ponavljati. No vidim na sebi i veliki napredak. Puno mogu zahvaliti ljudima/suradnicima/prijateljima kojima sam okružena. Još samo da ne odugovlačim s nekim stvarima..
S kojim glazbenicima biste željeli surađivati u budućnosti? Čiji stil trenutno najviše pratite? S Nikom Turković! Jako volim i cijenim njezin glazbeni izričaj. S njom već planiram suradnju, ali o tome malo više u bližoj budućnosti. A trenutno sam u fazi opsesivnog slušanja britanskog benda The 1975. Od susjeda jako volim Senidu, Saru Jo i Buč Kesidi. No muzički gledano pratim sve što se trenutno odvija na našoj i svjetskoj sceni.
Jeste li primijetili promjene u glazbenoj industriji te koje bi ste izdvojili kao najočitije? Primijetila sam da pjevanje trenutno nije toliko popularno. Čini mi se da bi prije 10-20 godina ljudi s velikim rasponom glasa i pjevačkim umijećem, puno brže postajali zvijezde nego danas. No sve je to stvar trenda. Dobar songwriting, iskrenost, karizma i originalnost pobjeđuje svaki trend.
Koju poruku bi ste poslali 16 godišnjoj sebi? Da ne gubi nadu. I da ne bude lijena i opterećena glupostima
.Za kraj poruka za sve mlade glazbenike? Njegujte svoj stil, budite izvan kalupa.
Brza pitanja… Elvis Presley ili Johnny Cash? Elvis… Bruce Springsteen ili Rod Stewart? Bruce… Cher ili Tina Turner? Cher… Madonna ili Britney Spears? Madonna 60te ili 80te? 80te
