Hrvatska i Francuska odigrale su 1:1 na Poljudu u drugom kolu skupine 1 elitnog razreda Lige nacija. Utakmicu je pratilo oko 30 tisuća navijača. Francuska je povela u 52. minuti golom Adriena Rabiota, a izjednačio je Andrej Kramarić iz jedanaesterca u 83. minuti. Bio je ovo deveti meč Hrvatske protiv Francuske no pobjede Dalićevih izabranika još nema. Trener Vatrenih nakon susreta je poručio:
“Iako je kolega Deschamps promijenio sedam, osam igrača opet su jako kvalitetni. Možda je bilo i teže jer su igrali igrači koji se žele posebno dokazati. Imaju previše kvalitete. Mi smo se borili do kraja i pokazali karakter. Zahvaljujem se navijačima na podršci”.
U prvom su dijelu mreže mirovale, ali nije trebalo tako biti. Najbolju je priliku za Vatrene propustio realizirati Ante Budimir koji nije iskoristio dobro dodavanje Matea Kovačića u 18. minuti. Galski pijetlovi su najbolju šansu u prvih 45 minuta imali u 39. minuti kada je Diabyjev udarac zaustavio hrvatski čuvar mreže Livaković. Hrvatski je kapetan Luka Modrić 150.put nastupio za Vatrene. Hrvatski reprezentativci idući nastup imaju 10. lipnja u Kopenhagenu protiv Danske. Danci su sinoć kao gosti s 2:1 pobijedili Austrijance.
Nastupi hrvatske nogometne reprezentacije u prve dvije utakmice ovogodišnje Lige nacija, samo su novi nastavak već puno puta viđenog “hladno-toplog” pristupa igri svjetskih doprvaka. S Austrijancima u Osijeku toliko “hladno” i nemotivirano da teško može biti gore, a s Francuzima u Splitu toliko “toplo” i motivirano da teško može biti bolje.
Odakle tako velike oscilacije u pristupu dvjema utakmicama Dalićevih izabranika u samo nekoliko dana razmaka? Obje su utakmice odigrane u sklopu istog natjecanja, obje na domaćem terenu u manje-više istom sastavu. Različiti su bili jedino protivnici: manje zvučna i manje atraktivna Austrija i superatraktivni svjetski prvak Francuska. Toliko atraktivan i izazovan da na Poljudu nije bilo ni traga umoru i zasićenosti hrvatskih reprezentativaca zbog naporne klupske sezone, čime se u dijelu medija pokušao opravdati težak poraz u susretu s Austrijancima (0:3).
Prava istina o dva dijametralno različita pristupa utakmici hrvatskih nogometaša i ovoga puta, kao i mnogo puta ranije, upućuje još jednom na zlatno pravilo u sportu i životu – kad se hoće, onda se i može. Nije nimalo slučajno da svi poznati udžbenici iz sportske psihologije počinju sa poglavljem o motivaciji. Osim ekskluzivnog protivnika kakva je Deschampsova Francuska (i onda kada ne igra u najboljem sastavu) i veličanstvene atmosfere na Poljudu, na visoku motiviranost igrača u “kockastim” dresovima u srazu sa svjetskim prvacima utjecalo je (kao i mnogo puta do sada) nezadovoljstvo i razočaranje hrvatskih navijača prikazanom igrom i rezultatom u Osijeku.
Nakon rezultatskih “crnih rupa” u koje su Vatreni i ranije znali upadati, u pravilu je slijedilo iskupljenje u utakmicama sa značajno težim protivnicima od onih koji su ih u “crne rupe” gurnuli. Na kritike javnosti, izabranici Zlatka Dalića obično se ekstra motiviraju i tada pokažu sasvim drugačije lice. Upravo to obilježje vremenom je postalo sastavni dio karaktera hrvatske nogometne reprezentacije.
Do kraja lipanjskog ciklusa utakmica u Ligi nacija Modrića i društvo čekaju još gostovanja u Danskoj i Francuskoj. Ako se u petak u Kopenhagenu kojim slučajem ponovi osječki scenarij, ne žalostite se previše: u Parizu, već u ponedjeljak, slijedi još jedno iskupljenje Vatrenih. Ili ako baš hoćete – Vatreni će u tom slučaju još jednom pokazati svoj “hladno-topli” karakter. A Ruska bajka ispričana prije četiri godine, bila je samo iznimka koja potvrđuje to pravilo.
