Ususret Danu sigurnijeg interneta, koji se obilježava 8. veljače, Udruga roditelja „Korak po korak“ predstavlja rezultate istraživanja provedenog u okviru projekta STEPin. Priopćenje prenosimo u cijelosti.
“Da je u Hrvatskoj problem prekomjernog korištenja interneta od strane djece i mladih velik i sustavno vrlo slabo prepoznat, posebice u situaciji pandemije COVID-a, pokazali su i rezultati istraživanja provedenog među roditeljima i stručnjacima krajem protekle godine. I roditelji i stručnjaci iskazali su veliku zabrinutost zbog prekomjernog korištenja interneta te su u tom području prepoznali nekoliko potreba, ponajprije nužnost ograničavanja vremena provedenog za ekranom od najranije dobi.
Nadalje, roditeljima je potrebna podrška u organiziranju aktivnosti koje mogu „zamijeniti“ ekrane te im je potrebno omogućiti da imaju vrijeme za sebe kako bi imali vrijeme i energiju za djecu, umjesto da se koriste ekranima kao sredstvom koje će odvući djeci pažnju i pružiti im malo odmora. Naposljetku, aktivnosti i sadržaje potrebno je prilagoditi uvjetima pandemije i povećane digitalizacije.
Dubinsko kvalitativno istraživanje s 10 stručnjaka koji rade s djecom i mladima te 15 roditelja u dobi od 36 do 50 godina među kojima su svi imali barem jedno dijete u dobi od 10 do 21 godine, provedeno je u Hrvatskoj u sklopu projekta STEPin. Riječ je o zajedničkom projektu u kojem sudjeluje sedam organizacija iz Velike Britanije, Cipra, Grčke, Njemačke, Makedonije, Slovenije i Hrvatske, pri čemu našu zemlju predstavlja Udruga roditelja „Korak po korak“.
Zajednički im je cilj različitim aktivnostima pružiti podršku roditeljima kako bi mogli identificirati i spriječiti nasilno ponašanje putem interneta, istodobno poboljšavajući dobrobit njihovih obitelji. Projektom se nastoji roditelje ohrabriti i educirati da postanu uzori svojoj djeci i motivatori za njihovo korištenje vremena na internetu na razuman i konstruktivan način.
„Ovo nas je istraživanje ponovno podsjetilo na to koliko prekomjerno korištenje interneta može biti štetno za razvoj i zdravlje djece. Zajedno moramo nastaviti raditi na tome da i djeci i roditeljima ukažemo na to da se vrijeme provedeno na ekranima može i mora zamijeniti drugim aktivnostima. Pritom moramo imati na umu da je online komunikacija i dalje jedno od rijetkih, ako ne i jedino područje ljudskog djelovanja o kojem su djeca i mladi bolje informirani od odraslih, što roditelje stavlja u posebno osjetljiv položaj. Naša je uloga stručnjaka da im pomognemo da se uspješno nose s izazovima novog doba i da djeci osiguraju neškodljivo i sigurno korištenje interneta“, izjavila je Silvija Stanić, izvršna direktorica Udruge roditelja „Korak po korak“.
U okviru istraživanja provedenog u Hrvatskoj svi roditelji sudionici rekli su da njihova djeca imaju neograničen pristup internetu sa svog mobitela i drugih uređaja poput tableta ili računala. Neki su roditelji pritom rekli da im djeca provode više od 8 sati dnevno pred ekranima, no u to je valjalo uzeti u obzir i online nastavu zbog trenutne pandemije koja drastično povećava vrijeme provedeno pred ekranima.
Iz odgovora roditelja jasno je da su zabrinuti zbog vremena koje djeca provode na internetu kao i činjenice da se većina njihova života i socijalizacije odvija u digitalnom svijetu, ali trenutno ne vide kako to zaobići. Pritom roditelji mlađe djece imaju pravila vezana uz vrijeme provedeno na internetu kao i sadržaj te većinom misle da su učinkovita, dok roditelji djece starije od 15 godina uglavnom ne postavljaju nikakva pravila ili ograničenja.
Kad je riječ o promjenama u ponašanju vezano uz vrijeme na internetu, roditelji navode da bi djeca cijeli dan bila na uređajima da nemaju ograničenja. Neki kod djece zapažaju i povremene mentalne blokade, slabije jezične vještine, promjene u izražavanju te češće korištenje engleskog jezika i kraćih rečenica. Primjećuju i da im ponekad nedostaju društvene interakcije, češće su odsutni, a uočili su i da su djeca, kad im manje kontroliraju vrijeme provedeno na internetu, rastresenija, nemirnija i razdražljivija te manje zainteresirana za igru. Tu su i posljedice poput oštećenja vida, nemogućnosti koncentracije i sporosti u obavljanju dužnosti.
Kad roditelji pokušavaju intervenirati, susreću se s pritužbama djece, svađama, izljevima bijesa i drugim izazovima u komunikaciji, a dolazi i do toga da ih druga djeca ismijavaju i na njih vrše pritisak. Pritom ističu i da ih izolacija, samoizolacija i online škola sprječavaju u ozbiljnim intervencijama jer djeca imaju argumente da budu na internetu, a opterećeni su jer svi pokušavaju preživjeti ovo razdoblje. Zabrinuti su za psihički, emocionalni i socijalni razvoj djece te kako će ona izaći iz pandemijske situacije.
U sklopu projekta provedeno je i kvalitativno istraživanje stavova i iskustava u kojem je sudjelovalo 10 stručnjaka – psiholozi, pedagog, socijalni pedagog i politolog – koji uglavnom rade s djecom, mladima i roditeljima na temu nasilja na internetu. Svi su se složili da postoji velika potreba za edukacijom u ovom području te da je u nju potrebno uključiti mlađu djecu, a istaknuli su i nekoliko značajnih problema.
Spomenuli su tako da su djeci u usporedbi s ekranima sve ostale aktivnosti manje privlačne, referirajući se na dopaminsko djelovanje lajkova i pitanje čime zamijeniti ekrane ako ih se ukine. Svjesni su da zasloni olakšavaju život roditeljima te ih je važno uvjeriti da ekrani nisu dobri za djecu. Ekrani se uvode prerano i navike se stvaraju puno ranije od adolescencije pa je potrebno sustavno promovirati što manje vremena pred ekranima, pogotovo za malu djecu, ali to je teško zbog preopterećenosti roditelja i visoke digitalizacije svega oko nas.
Tu su i opće poteškoće s ovisnošću o ekranima, specifičnosti liječenja ovisnosti i lakši recidiv, s obzirom na to koliko ih je teško izbjeći u stvarnom životu i pronaći ravnotežu između potrebe i ovisnosti. Naposljetku, riječ je o području koje se stalno mijenja te je uslijed pojave novih izazova teško pratiti djecu i mlade. Stručnjaci su istaknuli i kako je u radu s djecom i mladima nužno bolje poznavati zakonodavni okvir, prepoznavati rizike i načine smanjenja štete te se neprestano educirati o novim izazovima poput igrica i društvenih mreža.
Željeli bi se više educirati o načinima za nadomještanje ekrana, određivanje koliko je sati interneta dozvoljeno u kojoj dobi i pod kojim uvjetima te uspostavljanje zdrave roditeljske kontrole nad korištenjem interneta bez zadiranja u djetetovu privatnost. Žele znati više i o tome kako educirati djecu da se zaštite od neželjenih kontakata na društvenim mrežama, kao i o iskustvima i izazovima u liječenju ovisnosti o internetu.
Povod za pokretanje projekta STEPin, u okviru kojeg je provedeno istraživanje, bili su podaci Eurostata iz 2018. godine prema kojima je vidljivo da čak 40 posto odraslih u Europskoj uniji nema dovoljno digitalnih vještina, a čak i oni koji posjeduju stvarno znanje digitalnih vještina često nemaju stav da ih u potpunosti iskoriste.
Projekt je usmjeren na mapiranje situacije u zemljama koje u njemu sudjeluju, bilježenje napora u rješavanju problema zlostavljanja i ovisnosti o internetu te predlaganje niza akcija, poput ciljanih programa usavršavanja za roditelje i odgajatelje koji se provode u zanimljivom okruženju socijalnog učenja i grade oko koncepta motivacije učenika.
Specifično je za projekt i to što koristi uloge roditelja kao ambasadora koji brinu o dobrobiti svoje djece, uvodeći zdrav stil života u svoje obitelji. Stoga su motivacijske aktivnosti organizirane kako bi se potaknulo roditelje da prvo razmisle o svojim navikama smanjivanjem vremena na zaslonu, a zatim da procijene i identificiraju potrebu za prevencijom ili se pozabave ponašanjem svoje djece na internetu.”
