Pao je zastor na 32. Ljetne olimpijske igre. Na Olimpijskom stadionu u Tokiju održano je svečano zatvaranje, a hrvatsku zastavu ovoga puta ponio je Andro Bušlje. Kapetan vaterpolista nije osvojio medalju ali zbog strogih protokola Barakude su jedini naši sportaši koji su ostali u Tokiju te je tako momčad izabrala Bušlju za tu veliku čast. Za sedamnaest dana Igara Hrvatska je osvojila novih osam olimpijskih medalja te su tako Igre u Tokiju nakon Rija druge najuspješnije za Lijepu našu od samostalnosti.
Prvi nas je obradovao Splićanin Toni Kanaet koji je osvojio broncu u kategoriji do 80 kilograma.
“Najavljivao sam zlato, bio sam najspremniji ikad, ali eto, nažalost Rus je bio bolji, pokazao je da je veća razina od nas ostalih. Nisam ga uspio pobijediti, ali to me motiviralo da zadnje dvije borbe odradim kako treba i da osvojim broncu, što sam na kraju i ostvario”, rekao je 25-godišnji Splićanin.
Najveći dan u povijesti domaćeg taekwondoa upotpunila je Kninjanka Matea Jelić zlatom u kategoriji do 67 kilograma.
“Nemam riječi s kojima mogu opisati ovaj osjećaj. Samo sam radila ono što uvijek radim, uživala sam u tom što radim i nisam htjela na sebe stavljati neki nepotreban teret. Najveća očekivanja imam sama od sebe i svjesna sam koliko vrijedim, kao i moj trener koji je uvijek znao koliko vrijedim. I eto, skupa smo, korak po korak, došli do olimpijskog sna”, započela je Matea, a zatim se osvrnula na neke ružne komentare koji su joj pristizali nakon osvajanja zlata.
Zatim su na red došli Sinkovići. Valent i Martin osvojili su zlatnu medalju u dvojcu ispisavši povijest jer su na trima Igrama osvojili medalje u tri različite discipline. Kako bi u budućnosti imali neke nove Sinkoviće, valja urediti domaći teren.
“Taj Jarun pokušavamo progurati za neke sljedeće generacije i da sljedećh 30 godina bude savršeno mjesto za veslače, možda i za neka veća natjecanja”, rekao je Valent Sinković.
Damir Martin zatim osvojio je broncu u samcu.
“Ova medalja posvećena je supruzi, roditeljima i bratu koji su od Rija cijelo vrijeme bili sa mnom. U finalu je malo falilo za novo srebro da ponovim uspjeh iz Rija ali nema veze. Veseli me što je Pariz za tri godine, a ne za četiri tako da mi već miriši na nešto lijepo”, izjavio je Martin.
Isti dan kada su Sinkovići uzeli zlato, povijest su ispisali tenisači. Marin Čilić, Ivan Dodig, Nikola Mektić i Mate Pavić plasirali su se u hrvatsko finale parova, prvo takvo nakon Igara 1908. Zlato su na kraju osvojili Mektić i Pavić.
“Lijepo je biti dio ove povijesne priče. Osobno mi je ovo uspomena za cijeli život, a Hrvatskoj jedna nevjerojatna sportska priča. Čestitke i Mati, Ivanu i Marinu”, izjavio je Nikola Mektić na dočeku u Zračnoj luci dr. Franjo Tuđman.
Tonči Stipanović, nakon Rija, ponovno se okitio srebrom te nam se javio iz Tokija.
“Druga olimpijska medalja, jako sam ponosan na nju. Prva je prva i donosi neke druge emocije ali ljepše je ići sa bronce na srebro nego sa zlata na srebro. Mala smo zemlja, a osvojili smo još jednu medalju u jedrenju, meni je druga. Odlično, stvarno super osjećaj”, izjavio je Stipanović za Media servis.
Posljednju medalju na ovim Igrama za Hrvatsku osvojio je srebrni Tin Srbić na preči.
“Ovdje su predstavnici Ministarstva obrazovanja, sporta. Djeca se moraju više baviti sportom, kretati se. Društvo nam je bolje kada smo zdravi i aktivni. Nadam se zato da će ovo potaknuti i djecu, a snovi nekad i postanu stvarnost”, rekao je Srbić, a njegov trener Lucijan Krce zaključio je.
Stigosmo tako do kraja najčudnijih Igara u povijesti. 11 tisuća sportaša i sportašica iz cijelog svijeta živjelo je posljednjih tjedana u strogim uvjetima, a na natjecanjma nisu imali podršku navijača i najmilijih. Ipak, nije to spriječilo da padnu mnogi rekordi i ispišu se nove lijepe priče. Sport je ponovno pobijedio koronavirus, a do Pariza 2024. nadamo se da će pandemija već davno iza nas kako bi u natjecanjima mogli uživati kako smo navikli. Do tada živimo i dalje pod olimpijskim geslom citius, altius, fortius: brže u živosti duha, više u moralnom pogledu, a snažnije u životu uopće.
