Pandemija, potresi, racjepkana školska godina…sve to, i mnogo više utjecalo je na mentalno zdravlje djece i mladih. Zaštita mentalnog zdravlja u doba pandemije bila je stoga i tema zajedničke sjednice saborskih odbora za obitelj, mlade i sport te obrazovanje, znanost i kulturu. Stručnjaci ujedinjeni “5 do 12 je prošlo”.
Na “novo normalno”, osim prilagodbe sustava, prilagodit su se trebali i svi njegovi korisnici, posebno djeca i mladi koji zbog svoje dobi nemaju dovoljno razvijene mehanizme za nošenje sa stresom. “Ne bi ponovno trebali raditi greške učinjene nakon rata”, ponavlja Nataša Jokić Begić sa zagrebačkog Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta navodeći podatak kako 20 posto djece pati od psihičkih smetnji, od čega pak tek 20 posto prima psihološku pomoć.
“Sjetite se onih poruka – kako su neodgovorni, skupljaju se oko kazališta, gdje se sve skupljaju…Pitajte djecu što im je izvor stresa, mislit ćete da je potres, nije. Najveći izvor stresa, najveća zabrinutost je “prenijet ću virus drugome”. Prema tome, kada se kaže poruka da su mladi bioteroristi, ja bih onda molila da neko razmisli da će to čuti djevojčica koja ima 14 godina i koja će nakon toga početi prati ruke do krvi i dobiti poremećaj kojeg ćemo kasnije liječiti”, naglašava Jokić Begić.
Probirom mentalnog zdravlja, u kojem je sudjelovala četvrtina zagrebačkih osnovnoškoalca i srednjoškolaca kod njih 9 posto dijagnosticirana je depresivnost i anksioznost, a kod 14 posto PTSP. Zabrinutost zbog neuspjeha zabilježena je kod 74 posto djece, a socijalna anksioznost kod njih 60 posto. Svoj zaključak dao je državni tajnik Ministarstvo obrazovanja Tomislav Paljak.
“Ako smo ikada i sumnjali da će jednog dana roboti raditi sa djecom, sada je potpuno jasno da neće, i da je učitelj nezamjenjiv, i da je nastava uživo nezamjenjiva, i da je ona apsolutni prioritet i nužnost kada govorimo o mentalnom zdravlju učenika”, kaže Paljak.
Napomenimo i da je u 2021., u odnosu na isto razdoblje prošle godine kad je također zabilježen porast, i sada 27 posto više kaznenih djela nasilja nad djecom u obitelji, a 67 posto više je kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta. Podatke je iznijela ravnateljica zagrebačke Poliklinike za zaštitu djece i mladih Gordana Buljan Flander pritom apelirajući kako nema dovoljno stručnjaka, a djece s problemima je sve više:
“Jedna zdravstvena šalje nama, mi ne možemo primiti pa šaljemo u drugu, druga šalje u treću i mi smo se zapravo s ovom djecom počeli loptati. Mi stručnjaci ne možemo tu ništa napraviti, nego se nastaviti loptati, ali mi trebamo i roditeljima i obiteljima i mislim da je krajnji čas da počnemo ulagati u djecu i zapošljavanje stručnjaka”, zaključuje Buljan Flander.
Ured pravobraniteljice za djecu godinama nadležnima upućuje preporuke, koje se presporo ostvaruju, a kojima se traži nužno razvijanje službe psihološke podrške izvan škole poput savjetovališta za djecu, mlade, ali i njihove obitelji. “Nužno je da psihološka pomoć bude vidljiva i dostupna svakom djetetu”, kaže pravobraniteljica Helenca Pirnat Dragičević.
“Iako kasnimo, ovo može biti prijelomni trenutak u kojem ćemo donijeti odluke koje će osigurati veću kvalitetu i dostupnost usluga koja će podržati mentalno zdravlje djece. Tu bi voljela naglasiti kako mentalno zdravlje djece ovisi o mentalnom zdravlju njihovih skrbnika i svih odraslih u njihovom okruženju”.
Važno je osigurati dovoljan broj stručnjaka ili, u sredinama gdje je to nemoguće, mobilni tim stručnjaka dostupan učenicima u školi nekoliko puta mjesečno, dodaje pravobraniteljica. Također, potrebno je, kaže, donošenje Nacionalnog plana za prava djece 2021. do 2026. koji bi trebao dati odgovor u kojem smjeru ide Hrvatska i kako planira razvijati usluge vezane uz zaštitu djece i mladih.
