Legendarni hrvatski skladatelj i nekadašnji vođa Novih fosila Rajko Dujmić ispraćen je na svoje vječno počivalište. Od Dujmića su se na zagrebačkom krematoriju oprostili ožalošćeni kolege i prijatelji. Većina okupljenih na ispraćaj je stigla s maskom na licu pridržavajući se epidemioloških mjera. Glazbenik je pokopan u Aleji velikana na zagrebačkom Mirogoju, a zemljište za grob obitelji je ustupio Grad Zagreb.
Hrvatski skladatelj i nekadašnji vođa Novih Fosila Rajko Dujmić ispraćen je na svoj vječni počinak. Autor brojnih i bezvremenskih hitova preminuo je 4.kolovoza od posljedica ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći krajem srpnja. Neke od njegovih najpoznatijih pjesama su Milena, Ja sam za ples, Plava košulja, Sanjaj me, Tonka, a zajedno sa Zrinkom Tutićem napisao je i jednu od najpoznatijih domoljubnih pjesama – ‘‘Moja domovina‘‘. Na zagrebačkom krematoriju održan je njegov posljednji ispraćaj, a uz obitelj i prijatelje, prisustvovali su brojni kolege iz glazbenog svijeta. Hrvatski skladatelj i tekstopisac Nenad Ninčević, jedan od Dujmićevih najbližih suradnika i prijatelja, održao je prigodni govor.
‘‘Riješio bih jednu veliku enigmu Rajkova života ovdje, njega je mučila samo jedna stvar, da li ga ljudi voli koliko on voli njih, da li ga poštuju koliko on poštuje njih i da li mu vraćaju tu ljubav. Evo, prijatelju, sad vidiš. Ljudi te vole, nisi morao umrijeti da ti to moram reći s ovoga tužnog mjesta i da mi noge klecaju, a možda čak i roknem. Svi su ti došli, prijatelju, evo tu ti je Snježana, Tin.‘‘ -rekao je shrvani Ninčević i nastavio svoj govor:
‘‘Mislio sam nabrojiti neke tvoje pjesme, svašta sam mislio, ali sam sada blokirao. Bilo bi glupo nabrajati, jer pjesama je puno, većina je megahitova, da ih krenem nabarajati pola nas bi pomrlo od starosti. Onda bi napravili cirkus, ali ne možemo jer je ovo tužan i svečan dan. Puno smo cirkusa napravili, ne možemo još jedan.
‘‘Teško bi bilo nabrojiti sve Dujmićeve hitove, jer iz njegova su opusa proizašle pjesme koje pjevaju sve generacije.
Od Dujmića se emotivnim govorom oprostio i skladatelj Antun Tomislav Šaban.
“‘Mi svi ovdje prisutni samo smo mali dio svih onih čije je duše Rajko dotaknuo. Mi smo nepuni promil onih koje je zagrlio, šačica od svih onih koje je naučio kako da volimo dragu osobu. Kako da volimo pjesmu i ples, svoju ekipu, svoj grad i domovinu, kako da volimo jednu košulju plavu.‘‘Koju nikada nećemo zaboraviti.
