Kako je smrt princeze Diane zauvijek promijenila kraljevsku obitelj

Kako je smrt princeze Diane zauvijek promijenila kraljevsku obitelj

Podijeli

Dok je britanski puk nakon pogibije voljene princeze Diane tonama cvijeća zatrpavao glavni ulaz Kensingtonske palače i 11 sati čekao u redu kako bi se upisali u knjigu žalosti, kraljica Elizabeta II je šutjela u svom utočištu, 830 kilometara udaljenom dvorcu Balmoral u Škotskoj. Kad su nakon višednevne tuge i šoka primijetili, a onda i zapitali zašto zastava na Buckinghamskoj palači nije spuštena na pola koplja, i zašto kraljica nije još izgovorila niti jednu riječ, najavljeno je spuštanje zastava na dan sahrane 6. rujna, a u svom govoru dan ranije kraljica je opisujući princezu upotrijebila riječi nesvojstvene kraljevskoj obitelji, a koje su dvadeset godina nakon Dijanine pogibije iz dubina hladnih plemića ipak isplivale na površinu

Šest dana nakon smrti bivše snahe, kraljica Elizabeta II je izašla pred televizijske kamere i u svom prvom obraćanju uživo u gotovo četiri desetljeća, obratila se ucviljenom narodu.

‘Ono što ću vam sada reći, kao vaša kraljica i kao baka, reći ću iz svog srca. Želim osobno odati počast Diani. Bila je izuzetno i nadareno ljudsko biće. U dobrim i lošim vremenima, nikada nije gubila sposobnost nasmiješiti se i smijati se, niti druge nadahnjivati svojom toplinom i ljubaznošću’, izgovorila je kraljica spomenuvši te dvije osobine, naizgled toliko strane kraljevskoj obitelji.

Bez pokazivanja ljudskih emocija monarhija bi teško opstala u ovim vremenima, a nositelji pozitivnih promjena u hladnoj i uštogljenoj kraljevskoj obitelji, kakve vjerojatno ni sama Diana nije mogla zamisliti, upravo su njezini sinovi William i Harry.

Prošle su godine, u godini kada se obilježavala 20 obljetnica Dijanine smrti, prinčevi prvi puta javno govorili o majčinom odlasku i vrlo promišljeno progovorili o svojim osobnim traumama kako bi pomogli u razbijanju barijera i podizanju svijesti o mentalnim bolestima.

Harry je u razgovoru za The Telegraph priznao kako je godinama nakon majčine smrti patio od depresije, jer je potiskivao svaku emociju i često bio na rubu osobnog sloma ili da udari nekoga.

‘Moj način suočavanja s tim bilo je guranje glave u pijesak. Odbijao sam razmišljati o svojoj majci jer nisam vidio kako bi mi to moglo pomoći. Mislio sam da će me to samo rastužiti, a vratiti je ne može’, ispovjedio se Harry kojemu je stariji brat William pokušao pomoći govoreći da je potpuno u redu govoriti o tome, ali mu je na kraju sugerirao da potraži stručnu pomoć.

‘Da je kojim slučajem umro Charles, a Diana ostala skrbjeti o svojim sinovima, sasvim sigurno bi se porinula za njihove osjećaje, i bez obzira što god trebalo, tražila bi stručnu pomoć za njih’, kaže za New York Post Christopher Andersen, autor prodavane knjige ‘Game of Crowns’.

No dogodilo se obrnuto, a Andersen kaže kako kraljevska obitelj nije učinila ništa, ili je učinila vrlo malo, po pitanju suočavanja Williama i Harryja s majčinom smrću, kako u tom trenutku, tako i godinama kasnije.

‘Samo koji sat nakon što su im rekli da im je majka poginula u prometnoj nesreći, dječake su prisilili da s kraljicom prisustvuju na nedjeljnoj misi tijekom koje ime njihove majke čak nije niti spomenuto. U jednom se trenutku misne službe zbunjeni princ Harry nagnuo prema ocu, princu Charlesu, i upitao ga je li siguran da je mama mrtva’, podsjeća Anderson.

Diana je bila glas onih koji su u društvu bili ušutkavani, a kao nastavak njezine ostavštine, Harry je s bratom Williamom i njegovom suprugom Kate Middleton osnovao Heads Together, inicijativu za prikupljanje novca i podizanje svijesti o mentalnom zdravlju.

Svoju toplinu i brižnost Diana je unijela i u Buckinghamsku palaču, koja se s tim nije baš imala prilike ranije upoznati, i ostala zapamćena po modernijem pristupu monarhiji. Ruku je pružala zaraženima s HIV-om, sinove vodila u posjet londonskim beskućnicima, a prošetala je i djelomično očišćenim minskim poljem.

Ta suosjećajnost vjerojatno je proistekla iz njezinih osobnih unutarnjih borbi. U knjizi ‘Diana: Njena istinita priča’ iz 1992. kraljevski biograf Andrew Morton navodi kako se princeza nakon samo šest mjeseci braka s Charlesom, zbog sumnje da on nije prekinuo vezu sa svojom bivšom ljubavnicom, a danas suprugom Camillom Parker-Bowles, suočila sa samoubilačkim pobudama.

Tijekom televizijskog intervjua iz 1995. kojim je svijet ostavila u šoku, Diana je priznala da pati od bulimije, postnatalne depresije i anksioznosti.

‘Uzrok je bila situacija u kojoj smo se suprug i ja morali držati zajedno kako ne bismo razočarali javnost, a očigledno je bilo da je zavladala tjeskoba unutar naša četiri zida’, priznala je otvoreno Diana i stekla još veću naklonost javnosti.

S izazovima ispravnog ponašanje u skladu s dobrim ukusom kraljevska se obitelj već susretala, pa je i stric kraljice Elizabete II, kralj Edward VIII odstupio s prijestolja nakon manje od godine dana, kako bi se 1937. mogao oženiti sa zabranjenom ljubavi, razvedenom Amerikankom Wallis Simpson.

Dok se on zbog ljubavi odrekao položaja, i tako ustupio kraljevsko mjesto Elizabetinom ocu, kralju Georgeu VI, mlada kraljica Elizabeta II dvadeset godina kasnije ljubav svoje voljene sestre Margarete podredila je interesima kraljevstva, zabranivši joj udaju za razvedenog muškarca.

‘To što je morala jedinoj sestri slomiti srce i reći joj da se ne može udati za voljenog muškarca, nije bilo razarajuće samo za Margaret, nego i za Elizabetu. Bilo je to prvi put da je kao kraljica morala staviti interes zemlje ispred sebe, zbog čega je otvrdnula isto kao i princeza Margaret, a njihov odnos više nikad nije bio isti’, objašnjava Andersen.

Gledajući iz perspektive toga doba, teško da bi itko mogao pomisliti da će se unuk kraljice Elizabete II uopće upustiti u vezu s razvedenom, rasno izmješanom američkom glumicom, ktome i druge vjere. Ne samo da je brak princa Harryja blagoslovila i objeručke prigrlila Meghan Markle, nego smo uoči vjenčanja gotovo svakodnevno svjedočili ustupcima bake Elizabete i kršenjima strogih kraljevskih pravila. Nakon što je proživljavala razvode troje od svoje četvero djece, kojima nije manjkalo ni skandala, čini se da je kraljici sreća njezinih potomaka ipak postala važnija od slijepog držanja do važnosti kraljevskog protokola.

‘Trideset i šest godina ne izgleda baš toliko davno, ali kad su Charles i Diana otišli na svoj prvi spoj imali su pratitelja, što je prilično indikativno koliko su tada bila drugačija vremena. Zaručili su se nakon šest mjeseci, Diana je uselila u krilo Buckinghamske palače, no od tada do vjenčanja pet mjeseci kasnije Charles je bio odsutan. Nisu ni približno doživjeli iskustvo zajedničkog života kakvo su prošli William i Kate, koji su prije vjenčanja zajedno bili osam godina. William je u intervjuu povodom zaruka priznao da su tu lekciju naučili iz povijesti’, kaže biografkinja Marcia Moody.

Zbog kontakata i kretanja među običnim pukom mladi su pripadnici kraljevske obitelji zasjali toplijim, pristupačnijim sjajem.

‘Na sreću, William i Harry su od majke naslijedili sposobnost povezivanja s ljudima. Bila bi oduševljena što su William i Kate odlučili njezine unuke podizati uglavnom izvan kraljevskih krugova, i dati im da se školuju i igraju s djecom srednje klase’, kaže Andersen.

Prije Kate nijedna buduća kraljica nije na javne događaje nosila odjeću poput one iz lanca dućana Zara, niti osobno odlazila po špeceraj. Isto tako, Kate je kao i njezina pokojna svekrva otvoreno progovorila o svojim vlastitim borbama, priznavši pred skupinom žena koaje pate od postnatalne depresije da se i sama kao novopečena majka s vremena na vrijeme osjeća usamljeno i potpuno izoliranom.

Kao ni jedan pripadnik kraljevske obitelji prije njega, u javnom pokazivanju svojih najdubljih emocija bez imalo srama najdalje je otišao princ Harry, koji je iskreno zamolio novinare za pošten odnos prema njegovoj djevojci Meghan.

‘U suštini, biti kraljevski znači biti eteričan, ali Harry je za sebe urezao nišu koja mu omogućuje da bude kraljevski, ali i relevantan, smislen i popularan. Njegovi javni prijestupi, borba da bude u središtu pozornosti i iskrenost o tome kako je napokon zatražio stručnu pomoć, nama ga čine stvarnim’, kaže komentatorica kraljevske obitelji Katie Nicholl.

Postojala je određena zabrinutost, kaže Nicholl, što će učiniti sa svojim životom kad je prije nekoliko godina napustio vojnu službu. Molio je tada ljude da mu poklone povjerenje, a kasnije ga je itekako zaslužio i opravdao čineći stvari koje nije ni jedan pripadnik kraljevske obitelji, poput javnog testiranja na HIV.

‘Svoju titulu i profil želi koristiti kako bi donio promjene, a posljednjih je nekoliko godina uspio izvršiti pravi utjecaj’, kaže Nicholl.

Prije Dijanine smrti ispred Buckinghamske palače zastave nisu vijorile ako je kraljica bila odsutna, niti su se ikad spuštale u znak žalosti. No protokol se promijenio pa su zastave spuštane i nakon smrti Kraljice Majke, Margaret Thatcher, pa čak i bivšeg predsjednika SAD-a Geralda Forda. Promjene su se polako uvukle i ostale u manje uštogljene sfere kraljevskih života pa je u majčinskom govoru na vjenčanju Charlesa i Camille 2005. Kraljica Elizabeta II sinu rekla kako je ponosna na njega.

Biografkinja Moody smatra da su ove promjene spasile monarhiju.

‘Tijekom dva svjetska rata britanska je javnost od svoje kraljevske obitelji trebala stabilnost i snagu, no krajem 1999. godine htjeli su suosjećanje i pristupačnost’, rekla je Moody.

‘Ogorčena Diana znala se požaliti da Windsori nemaju srca, da u cijeloj obitelji nema grama ljudskosti’, kaže Andersen i dodaje: ‘Nažalost, morala je umrijeti da bi se sve to promijenilo.

tportal.hr

Podijeli