MUZEJ MEĐIMURJA ČAKOVEC: Novosti pod tornjem

MUZEJ MEĐIMURJA ČAKOVEC: Novosti pod tornjem

Podijeli
IZLOŽBA U NAJAVI:
TIHOMIR LONČAR – RETROSPEKTIVA

Muzej Međimurja Čakovec
Izložbeni salon 02.7. – 16.8.2020.
Otvorenje izložbe: četvrtak, 02.7.2020 u 18,00 h u atriju
 
Izložba akademskog slikara Tihomira Lončara organizira se u sklopu jubilarne 10. Umjetničke kolonije Štrigova 2020.  Predgovor za katalog i izbor radova napravila  je povjesničarka umjetnosti  Dunja Horvat Weitner, koja će i otvoriti slikarovu izložbu u Izložbenom salonu Muzeja Međimurja.



O autoru:
Tihomir Lončar rođen 1953. u Vinagori u Hrvatskom zagorju. U Zagrebu je završio Školu za primijenjenu umjetnost (1974.) i Akademiju likovnih umjetnosti, gdje je 1980. diplomirao na slikarskom odjelu u klasi prof. Vasilija Jordana.
Prvu samostalnu izložbu priredio je 1985. u zagrebačkoj Galeriji Buljat, a od tada je samostalno izlagao više od trideset puta. Najznačajnije su mu monografska izložba
u Muzeju za umjetnost i obrt 1993. i  izložba Tri godišnja doba u Umjetničkom paviljonu 1999., obje priređene u Zagrebu. Sudjelovao je na brojnim skupnim izložbama i objavio  nekoliko grafičkih mapa. O njegovu životu i djelu objavljene su monografije Stanka Špoljarića (1995.), Vladimira Bužančića (2000.) i Nikole Albaneže (2017.).
Crpeći znanje utemeljeno na  tradiciji tonskog slikarstva i učeći od profesora Ljube Ivančića, Miljenka Stančića te  Vasilija Jordana i Josipa Biffela, umjetnik Tihomir Lončar isprva slika klasične kompozicije interijera, mrtvih priroda i portreta prigušenog  kolorita. Na njegov slikarski razvoj bitno će utjecati  boravak u majstorskoj radionici  slikara Ede Murtića. Početkom 1980-tih u svoj likovni jezik unosi promjene  i započinje  slikati krajolike, koji će do danas ostati centralna tema i strukturna okosnica većine njegovih djela u smislu rješavanja problema likovnih odnosa unutar slike. U drugoj polovici 1990-ih, Lončar je nastavio put prema redukciji motiva i otvaranju palete. Od početka novog tisućljeća do danas „Lončar se sve sigurnije i opuštenije kreće u vlastitom likovnom prostoru. U recentnoj produkciji evidentan je organski razvoj prema sveobuhvatnoj paleti i još liberalnijem shvaćanju forme, u likovno pročišćenim kompozicijama“ (D. Weitner) na kojima se još uvijek prepoznaju odjeci nekadašnjih krajolika.
Tihomir Lončar živi i djeluje u Zagrebu. Jedan je od osnivača neformalne umjetničke Grupe Contra.

Izložba se može pogledati do 16. kolovoza
radnim danom 8 – 18 sati
vikendom 10 – 14 sati
(za razgled je potrebno javiti se na recepciji Muzeja).



OBLJETNICA ROĐENJA:

95. godišnjica rođenja Ljuboslava Ljube Kuntarića

              95 godina je prošlo od rođenja jednog od naših najpoznatijih Međimuraca – skladatelja Ljuboslava Ljube Kuntarića (1925. Čakovec – 1955. Volosko). Starijoj populaciji spomen na njegovo ime zvuči svakako poznato i blisko te se s nostalgijom prisjećaju svoje mladosti prvih ljubavi i plesnih koraka. S razlogom, jer je riječ o našem prvom i najpoznatijem skladatelju (šlagerskih) zabavnih skladbi druge polovice 20. stoljeća, iako je njegova domena bila znatno šira od toga. Ljuboslav Ljubo Kuntarić, rođen na današnji dan 20. lipnja 1925. u Čakovcu, bio je proslavljeni skladatelj, inženjer hidrogradnje te laureat brojnih nagrada i priznanja s područja glazbene kulture. Bez obzira na to što je po struci bio građevinski inženjer, najveća mu je ljubav ipak bila glazba na čemu je i stavljen veći naglasak zbog bližeg poznanstva javnosti njega kao skladatelja.
 
            Glazbeni opus obuhvaća mu sve od zabavnih, plesnih melodija iz razdoblja festivala pedesetih i šezdesetih godina, preko složenijih glazbeno-umjetničkih rješenja koje je ostvario kao kompozitor mjuzikla, opera, opereta, filmova i igrokaza, zatim orkestralni, zborni, komorni i koncertni opus slavonskog, međimurskog, istarskog i dalmatinskog melosa te na kraju sakralni opus profinjenih i čistih harmonija kojem se posvetio nakon odlaska u mirovinu osamdesetih godina. Autor je mnogih evergrina čije su originalne melodije te obrade i danas aktualne na glazbenoj sceni od kojih se izdvaja antologijska pjesma Ta tvoja ruka mala u interpretaciji Ive Robića. 

             Treći dio ostavštine doniran je muzeju uoči 95. godišnjice rođenja čakovečkog skladatelja Ljube Kuntarića (1925. – 2016.) u sklopu koje spominjemo i prednajavu nove tematske izložbe kulturnopovijesnog odjela u studenom 2020. o njegovom opusu pod imenom: Falat zemlje šteri ima dušu…Izložbi je prethodila donacija ostavštine te posljedično tome i osnivanje Memorijalne zbirke Ljubo Kuntarić (2017.)  Stručna obrada građe rezultirala je višedimenzionalnim projektom – 1. Digitalizacijom građe, 2. Virtualnom izložbom – koju možete pogledati na službenim muzejskim stranicama na poveznici: https://mmc.eindigo.net/kuntaric/
te 3. Izložba.

Nadolazeću izložbu priprema kustosica kulturno-povijesnih zbirki Tajana Vidović.

Sve do samog otvorenja Izložbe, javnost ćemo upoznavati s pojedinim glazbenim opusom Ljube Kuntarića, zanimljivostima iz njegovog života te muzejskom građom koja se čuva unutar njegove Memorijalne zbirke.




PREDMET DANA:
Muzejski predmeti pričaju priče

Svakog dana kustosi objavljuju po jedan predmet iz našeg bogatog fundusa uz pojašnjenje konteksta i vremena u kojem je nastao, kako i zašto je korišten te od kuda je i kako dospio u naš muzej.
Nekoliko priča donosimo ovdje, a ostatak pročitajte na našim mrežnim ili facebook stranicama:

http://mmc.hr/ 
ili
https://web.facebook.com/muzejmedjimurja/

KLIZALJKE, 2. polovica 20. st.
željezo, koža, tekstil
težina 2,2 kg
 Prije dva desetljeća Školski servis MMČ-a provodio je različite aktivnosti u svrhu popularizacije muzejske djelatnosti u lokalnim školama. Jednom takvom akcijom nazvanom Milenijska kapsula, Muzej se 2000. godine uključio u globalno obilježavanje ulaska u novo tisućljeće. Djeca su prikupljala predmete koje su željela pohraniti u Milenijskoj kapsuli za djecu budućnosti.
U akciji je sudjelovalo 19 škola s više od 500 djece. U Milenijsku kapsulu pohranjeno je tada 366 darovanih predmeta, koje i danas čuvamo.
Klizaljke (šlìčuhe, njem. Schlittschuhe) je prikupio Tomica Tkalec, tada učenik 1.e razreda Graditeljske škole u Čakovcu, a mentorica mu je bila prof. Željka Jančec. Riječ je o dječjim klizaljkama, broj 34. Kao mjesto izvedbe navedeno je Sarajevo, a kao nalazište tavan, (pretpostavljamo) obiteljske kuće.




Servis za kavu ili čaj, 1855. godine
oslikani porculan
 Servis za kavu ili čaj rađen je od ručno oslikanog porculana i pripadaju mu: čajnik, vrč za mlijeko, šećernica s poklopcem te četiri šalice s pripadajućim tanjurićem. Radi se o elegantnoj, trbušastoj formi posuđa širokog izlijeva i savinutih ručki. Cijeli servis je oslikan cvjetnim motivom u živim, upečatljivim, bojama. Proizveden je u poznatoj engleskoj manufakturi John Davenport. Riječ je o proizvođaču finih porculana i luksuznih dodataka. Manufaktura je osnovana 1783. godine, a svoju tradiciju kvalitetnih proizvoda i proizvodnju zadržala je do 1882. godine.



 
Rimska nadgrobna ploča, 1. – 2. stoljeće
Čakovec, kamen

Rimska nadgrobna ploča ili stela iz razdoblja od sredine 1. do početka 2. stoljeća najstariji je poznati pisani izvor u Međimurju. Navodno je pronađena prilikom rekonstrukcije čakovečkoga Starog grada u 16. stoljeću, te je istom prilikom ugrađena u jedan od zidova utvrde.

Čakovečka je stela visoka i uska pravokutna mramorna ploča i predstavlja osnovnu formu rimskoga nadgrobnog spomenika. Djelo je ruku domaćega majstora koji je prema knjizi uzoraka i motiva pokušavao prilagoditi svoju vještinu, vrhunskim djelima rimske nadgrobne umjetnosti. Upravo to mnoštvo motiva kao i sam arhitektonski oblik stele koja imitira pročelje hrama ili vječnu kuću pokojnika, govori o bogatstvu simbolike vezanom uz vjerovanje u zagrobni život. Tako su na gornjem dijelu prikazi hipokampa, mitološkoga bića koje simbolizira posrednika duše pokojnika na njegovom putu do otoka blaženih i delfina koji simbolizira sretnu plovidbu u besmrtnost. Ispod u zabatu smješten je mitski prikaz vučice sa blizancima Romulom i Remom koji osim vječnoga trajanja Rimskoga Carstva, simboliziraju vječan i sretan život, plodnost i izobilje. Zabat sa lijeve i desne strane omeđuju dva orla – vjesnika zagrobnog života.

Stela nam otkriva i brojne zanimljive podatke o pokojnicima: kako su izgledali, tko i što su bili, u kojoj su dobi umrli, ali i o njihovim najbližima koji su ih pokopali. Tako je na čakovečkoj steli u središnjem dijelu omeđenom polustupovima s korintskim kapitelima smješten natpis u kojem stoji da je Klaudija Favoris nadgrobnu ploču dala napraviti: Publiju Antoniju, koji je sin Lucija i ima 25 godina, te Klaudiji Dagumeni, koja je kćerka Tita i ima 45 godina. Obiteljske odnose natpis ne otkriva, već za Klaudiu Favoris navodi da je faventina eres što na latinskom znači milošću baštinica ili nasljednica – prema rimskom privatnom pravu imovine ili prava preminule osobe. Iznad natpisa nalaze se portreti pokojnika: desno Publija Antonija, a lijevo njegove supruge Klaudije Dagumene. Omeđeni su likovima genija, koji su prema vjerovanju Rimljana bili duhovi zaštitnici i pratili čovjeka od trenutka začeća do smrti. Pokojnici su odjeveni u tipičnu panonsku nošnju: tuniku i ogrtač. Međutim posebnost čine izmiješani domaći i rimski elementi nošnje Klaudije Dagumene: norička kapa koja je keltskoga podrijetla i ogrlica sa polumjesečastim privjeskom koji je tipično rimski simbolični ukras. Da je Klaudija bila keltkinja otkriva nam i njeno drugo ime Dagumena, koje je također keltskoga podrijetla. Na kraju, prikaz konjanika sa šljemom na podnožju stele koji simbolizira Publija Antonija, otkriva da je najvjerojatnije bio pripadnik jedne od pomoćnih trupa rimskih legija, a tu činjenicu možemo povezati i s njegovom ranom smrću.




Čakovečko kupalište, 1934. godine
FotografijaLjeto nam se vratilo pa smo iz Zbirke razglednica i novina Muzeja Međimurja Čakovec izdvojili jednu prigodnu razglednicu s fotografijom gradskog kupališta u Čakovcu. Kupalište je otvoreno u razdoblju kada je Čakovec proživljavao svoj društveni i ekonomski procvat između dva svjetska rata. Izgrađeno je na privatnu inicijativu građana uz financijsku podršku gradske općine Čakovec i prikupljenih dobrovoljnih priloga. Kupalište je otvoreno u srpnju 1934. godine u jugozapadnom dijelu gradskog parka odnosno na tadašnjem rubu grada. Osim dva bazena sadržavalo je tuševe te drvene kabine za presvlačenje. Kompleks gradskog kupališta obnovljen je i proširen 1963. godine trećim bazenom olimpijskih dimenzija i skakaonicom. Kupalište je bilo mjesto za sport i rekreaciju, ali i za zabavu i opuštanje Čakovčana sve do početka devedesetih godina 20. stoljeća kada je donesena odluka o preseljenju gradskog kupališta na novu lokaciju. Kupalište je ubrzo zatvoreno, a svi bazeni zatrpani, osim najmanjeg koji je preuređen u fontanu. Izgradnja novih bazena počela je 1995. i trajala sljedeće četiri godine. Novo kupalište svečano je otvoreno u srpnju 1999. godine na lokaciji Sportskog centra Mladost. Iako je Čakovec dobio natkrivene moderne bazene, Čakovčani se još uvijek s nostalgijom i veseljem prisjećaju kako su za vrijeme ljetnih vrućina osvježenje tražili na otvorenim bazenima u ambijentu prirode gradskog parka.



 
Hlapec, 20. stoljeće
drvo

Znate li što je i čemu služi hlapec?
Hlapec je pomagalo za skidanje čizama!

Hlapec je idealan primjer praktičnog i snalažljivog Međimurca. U potpunosti je „domači“ patent. Sastavljen je od drvenoga stalka u kojemu se nalazi pomoćni dio kojim se učvrstila čizma i drvene ploče u koju se stavljala noga. U potpunosti ga je moguće izraditi ručno i u kućnoj radinosti.

Poznati stih iz popijevke govori o čizmama kakve su se skidale na hlapcu. To su „črne čižme z trdom sarom“. „Trda sara“ odnosi se na gornji dio čizme koji se ovija oko listova. Ova vrsta čizama specifična je po tvrdim sarama, odnosno onima koje se ne presavijaju kad stoje samostalno. Takve je čizme bilo teško izuti zbog tvrdog „lupa“ (spoja donjeg dijela čizme i gornjeg – sara) preko kojeg je teško prolazila peta.

Stoga se narodni genij dosjetio pomoći si napravom poput hlapca. Na hlapec se možete osloniti jednom rukom, približiti nogu, na kojoj je čizma, izdubljenom polukružnom otvoru u donjem dijelu hlapca i podići nogu prema gore. No, i tu ima jedna tajna: na čizmi mora postojati mala kvrga, izbočina koja zapne za taj drveni dio.

1969. godine MMČ-u poklonio ga je gospodin Josip Jug i dio je stalnog postava našeg muzeja.



Crno bijela kopija slike “Smrt bana Nikole Zrinskog” 1928.
 Slika je djelo autora Josipa Horvata Međimurca, domaćeg slikara s kontroverznom političkom prošlošću. No, nije samo njegova biografija kontroverzna, kao i njegov nsvršetak, već je i tematika slike prikazana u vrlo neočekivanom i jedinstvenom odabiru motiva. Slika raskrinkava mit o pogibiji Nikole Zrinskog u Kuršanečkom lugu. Ovdje je prvi i jedini put prikazan Nikola VII. Zrinski Čakovečki kako umire od hica iz puške atentatora skrivenog u kuršanečkoj šumi, a ne od strane ugriza vepra, kako nam je servirano u službenoj verziji povijesti. Na žalost, raspolažemo samo ovom crno-bijelom reprodukcijom slike.

Slika se do 1943. godine nalazila izvješena u gradskoj vijećnici u Čakovcu, a zatim joj se gubi trag. Pretpostavlja se da su ju odnijeli Mađari za vrijeme okupacije Međimurja u 2. svjetskom ratu, s obzirom da su Zrinske čvrsto integrirali u svoju nacionalnu povijest. Slika se prvi put se spominje na  Horvatovoj samostalnoj izložbi u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 1928. godine.

Slikar Josip Horvat Međimurec rođen je u Čakovcu 1904. godine. Školovao se u rodnom gradu, Nagykanizsi i Budimpešti, a Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Beču. Umjetnički opus započeo je 1924. godine u Zagrebu.  Tematizira mnoge teme, no uočljivo je slikarevo usmjerenje na hrvatsku povijest i njezine velikane. Zbog svojega zaposlenja u novinskom i odgojnom odjelu Ministarstva oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske, iako uopće nije bio niti politički niti vojno aktivan za vrijeme rata, strijeljan je nakon ulaska partizana u Zagreb 2. lipnja 1945. godine. Presuda je napisana naknadno, 7. rujna 1945. godine.  
Stalni postavi Muzeja Međimurja i Izložbeni salon otvoreni su za javnost:

Ljetno radno vrijeme:

ponedjeljak – petak: 07 – 18 h
subota: 10 – 14 h
nedjelja: 10 – 14 h
Podijeli