U MINICI I ŠTIKLAMA JURI NA ‘PILI’ OD 650 KUBIKA! Naša poznata...

U MINICI I ŠTIKLAMA JURI NA ‘PILI’ OD 650 KUBIKA! Naša poznata rukometašica: ‘Nije za hvaliti se, ali vozila sam prije nego što sam dobila vozačku’

38
0
Podijeli

Nije stigao sin, ali zato je došla hrabra kćer imenom Diana Jelaska koja može sve na ovom svijetu: zabijati golove kao uspješna bivša rukometašica, ostvariti odličnu poslovnu karijeru, i biti poznata kao jedna od rijetkih splitskih bajkerica, zaljubljenica u jake motocikle. Već nekoliko godina ima moćnu mašinu, yamahu 650 chopper tešku 380 kilograma, koju vozi kao da je s njom rođena. A doduše, kao i da je – s 10 je godina već po kvartu patrolirala očevom jawom babettom, prije 30 i više godina jednim od najpopularnijih motora bivše Juge. A s odrastanjem u život su joj stizale sve jače “mašine”.

– Nije za hvalit se, ali vozila sam puno prije nego šta san u ruke službeno dobila vozačku dozvolu. Ali mogu to sad priznat kad je već ionako otišlo u zastaru. Znala me je zaustavit i policija i, šta će, vidi mlado žensko, pa još plava, pa ovo ono, i uvik bi lišo prošla. Samo jednom sam pala s motora, kraj stare vjenčaone na Sukoišanskoj. Proklizale smo na kišici rodica i ja, pale da ne udremo u auto, i brzo se digle da nas neko ne vidi tako. Moš mislit, nakon uru vrimena cili je grad priča kako smo bubnile. Tada mobitela nije bilo – veli Diana.

Kaže da je adrenalin povukla od pokojnog oca, nekadašnjeg kapetana duge plovidbe s kojim je četiri puta na njegovim vijađima prešla Atlantik. Imala je njegovu podršku čak i kada bi mu ukrala motocikl pa s njim “gonjala” po Splitu. Ali ima i opravdanje, kaže kako je to u genima, i da potječe još od njezine babe, koja je prva u gradu vozila motocikl marke lambretta. E da, nakon babette su došli tomos, pa vespa, pa “koze” koje bi posuđivala od prijatelja. U 18. je već, sada i legalno, vozila gileru, poznatu i kao skakač. Na Siciliji, gdje je deset godina igrala rukomet, počela se družiti s hondom deauville, polako su dolazili sve jači modeli, a tako i sadašnji chopper.

– Nisam konvencionalni tip bajkerice, ne vozim u kožnim hlačama i jaketama, iako i njih imam doma. Draže mi je u haljinicama, minicama i štiklama. A šta se tiče dobacivanja, toga imam cili život, na raskršćima, u vožnji, kad parkiram. Viču “bravo, curo, svaka čast”, dižu prst gore, čestitaju. Lipo im je vidit žensku na motoru, a pogotovo ovako jakom. Nema nas puno u gradu pa to privuče pažnju i muških i žena. O da, ima i žena šta mi daju komplimente. Neke mi kažu da bi i one volile vozit ovako nešto, čak i da misle nešto slično kupit. Ali ne može ti prvi motor bit baš ovakav od 650 kubika. Triba proć proceduru, naučit balans. Ravnotežu. A to možeš samo ako si dugo na njima. I voziš pametno. Znači, polako i pažljivo – kaže Diana.

I uvijek s kacigom na glavi, i to dobrom, kvalitetnom. Nema tada vjetra u kosi, ali taj pojam ionako označava tek stil života nekog ljubitelja snažnih “mašina”. Diana voli takav ritam, kaže da uživa u moći koju ima nad jakom “mašinom”. Ispod nje je 650 kubika, pa vi promislite kako ih je obuzdati. I još nekih 380 kila koje treba znati dignuti i njima manipulirati. No, strah je nije, kaže da voli opuštenu vožnju i gušt stajanja baš tamo gdje joj se prohtije.

– S obzirom da sam ambasadorica za prostor bivše Juge jedne od svjetski najpoznatijih marki craft piva, a imam i svoj dućan i lokal “Regina del formaggio”, puno putujem. Ponekad i na motoru. I sjednem ja lijepo na njega pa poslom u Veneciju, Dubrovnik ili Crnu Goru. Koji je to gušt. Neki me pitaju da kako sama. Sama. Kad mi neka žena kaže kako sama ne može nigdi otić, pa ni vani, ja joj repliciram da neka ostane onda doma i čeka. A da ja iden vani vidit život. Ja sam takva. Lipo ja kažen da je moj pokojni otac uvik tija sina. Tako je i mene odgojija – objašnjava Dijana.

Nema divljanja

– Kacigu uvik moraš imat na glavi, to je pravilo broj 1. Pravilo broj 2, nikad ne luduj po cesti, nema brze vožnje, nema divljanja. I važan savjet roditeljima – ne kupujte dici odma brze motore. Tako ih šaljete u grob. Ima toliko glupih roditelja koji, da bi im udovoljili, ditetu odma za prvi motor kupuju jaku mašinu. To je najveća ludost. Za naučit održavat balans, ravnotežu, za naučit vozit, triba vrimena, puno kilometara. Samo se tako stječe sigurnost – veli.

‘Možda kupim harleyja’

– Volim zvuk jednog ferrarija ili maseratija, koji na zavojima predu kao mace. Uživan ih čut kad ih voziš u prvoj i drugoj brzini, rađe nego u šestoj. Možda jednom uzmem harleyja. Pa s mojim prijateljima iz benda “Viva” odem na jednu dobru, dugu turu. Truć-truć 150 kilometara, pa staneš i postaneš turist. I onda opet 150 kilometara truća, i onda opet postaneš turist. Motor, to je sloboda, mir, pleasure. Čisti gušt života – kaže iskusna bajkerica.

slobodnadalmacija.hr/

Podijeli