Kakav otac, takav posinak: Karlo, ponos Vladimira Šeksa

Kakav otac, takav posinak: Karlo, ponos Vladimira Šeksa

Podijeli

Karlo Ressler (28) bio je briljantan student. Pravo je završio u roku, magistrirao, uvijek bio odlikaš…

Tako šefa radne skupine za izradu HDZ-ova novog statuta opisuje kolegica koja je s njim studirala pravo.

Vunderkind za kojega šira javnost donedavna nije čula svjetonazorski je ultrakonzervativac, čovjek od karijere čiji je privatni, bračni život neporočan, dok mu je u profesiji samo nebo granica. Izrazito je samozatajan. Čini se da nije dao ni jednu javnu izjavu. Sad je na doktorskom studiju čija je tema trgovina ljudima na Balkanu. Sa suprugom Karlom u braku je već deset godina, od 18. godine. I ona je pravnica, demokršćanka, koja je na TradFestu udruge Vigilare iskazala vrlo konzervativna uvjerenja.

“Jedina žena koja se okupljenima obratila u dva dana TradFesta bila je Karla Ressler, magistra prava, čiji je suprug Karlo Ressler savjetnik premijera Plenkovića i posinak Vladimira Šeksa”, izvijestile su Novosti. “Upitana što kao “žena i majka” misli o temama skupa, Ressler je abortus nazvala “nepoželjnim društvenim fenomenom”, na što je oštro reagirao (Poljak) Kwaśniewski. Ponovio je da abortus uvijek treba nazivati pokoljem. U konačnici su se sudionici složili da im je zajednički cilj isti, a sam Kwaśniewski je rekao da radi njegova ostvarenja moraju biti prepredeniji”. Karlo Ressler već ima solidno političko iskustvo.

Radio je kao Plenkovićev asistent u Europskom parlamentu, bio u ekipi koja je nosila potpise za sastav Plenkovićeve vlade Kolindi Grabar Kitarović, odradio je vježbeničku praksu u odvjetničkoj kancelariji koju vodi supruga Miroslava Šeparovića. Zlatni mladić je potpredsjednik mladeži Europske pučke stranke i govori više jezika. Sve je to više nego dojmljivo. Ipak, sva ta znanja i iskustva nisu ni približno dovoljna za statutarna manevriranja u hadezeovoj baruštini kojom plivaju najveći domaći krokodili, premazani svim mastima, s kojima na kraj može izaći samo prvi čarobnjak hrvatske političke muljaže, upravo osramoćeni Resslerov poočim, čiji su udbaški dosjei zapečatili javni dio njegove karijere, ali ga neće omesti da vuče konce iz pozadine. Šeks je, uostalom, karmički osuđen na to da uvijek bude drugi. Novi statut HDZ-a koji bi trebao biti gotov u travnju iduće godine bit će prvi koji neće pisati hadezeov doajen. No Šeks će stajati iza svakog njegova retka, paragrafa i alineje, jer je Ressler njegov posinak. Time se može objasniti i čudnovata Plenkovićeva ustrajnost u odbijanju osude Vladimira Šeksa, kojega je vojska bivših i sadašnjih HDZ-ovih čelnika (Jarnjak, Smiljan Reljić, Kruno Olujić, Manolić, Mesić) opisala kao notornog doušnika Udbe. HDZ je zadnjih pet godina cijelu naciju uvjeravao da je lustracija kičma njihova programa, a tu ideju još nisu povukli. Plenkoviću to nije sporno. Veći bi mu problem bio da se liši Šeksovih usluga pa pisanje statuta ostavi protivnicima, među kojima brojni sanjaju trenutak kad će mu gledati u leđa…

U radnoj skupini za izradu statuta je devet pravnika. Njezin član je i bivši ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier, koji svakako nije politički istomišljenik Andreja Plenkovića. Nakon povlačenja s mjesta ministra Stier je najavio da će se baviti baš izradom novog statuta. Bio je siguran da će on voditi radnu skupinu, mediji su ga uglavnom prikazivali u toj funkciji, no ta se nada pokazala naivnom. Nitko pri zdravoj pameti ne uzdiže, naime, protivnika na poziciju s koje će ga pokopati. Plenković je pustio Stiera da u tišini odžaluje gubitak ministarske pozicije, a onda hladno priopćio da će statut pisati njegov čovjek.

Karlo Ressler će biti na čelu radne skupine. Statut želimo modernizirati”, rekao je nakon sjednice predsjedništva i Nacionalnog vijeća HDZ-a, što je značilo da se Stier može pozdraviti s idejom da će Plenkoviću izmaknuti statutarno tlo pod nogama.

Prema postojećem statutu, predsjednika HDZ-a biraju svi članovi stranke, prema načelu “jedan čovjek – jedan glas”. Tomislav Karamarko prvi je izabran prema tom pravilu, no on je bio siguran pobjednik iz tri razloga. Prvi je da nije imao protukandidata. Drugi je da je u vrijeme izbora imao pod kontrolom, preko tad lojalnog Milijana Brkića, sve bitne organe i tijela stranke ili barem većinu pa je dobio oko 92.000 glasova. Treći je da su glasove brojali ljudi pod kontrolom pa je bilo kakvo iznenađenje bilo isključeno.
Nakon Karamarkova pada Plenković je također biran po načelu “jedan čovjek – jedan glas”. Nije imao protukandidata, a jedina važna stvar bila je da dobije više glasova od Tomislava Karamarka, kako bi stekao legitimitet kao novi lider stranke. I, gle čuda, Plenković je dobio 5000 glasova više od prethodnika. Uz njega je opet bio vjerni Brkić, koji se pobrinuo da sve ide prema zamislima. Davor Ivo Stier predložio je da novi statut definira istodobni izbor ključnih ljudi HDZ-a prema načelu “jedan čovjek – jedan glas”, a ne samo predsjednika. Ta odredba i sad postoji u statutu, ali nije primjenjivana. To bi u izbore unijelo veliki moment iznenađenja. Takve bi izbore bilo teško kontrolirati, prijetila bi opasnost od rasula – ako stranka ne bi imala jedan centar koji sve drži pod kontrolom – a ako bi se takav centar i pojavio, izbori bi se opet sveli na farsu.

Bez pomoći lojalnih ljudi iz vrha stranke, Andrej Plenković

u slučaju novih izbora u stranci više ne bi mogao računati na šalabahtere kojima se usmjerava mišljenje članstva pa bi ga protivnici – dogovore li se o protukandidatu – mogli pustiti niz rijeku. Vrlo je teško zamisliti da je on najveća ljubav najvećeg broja članova HDZ-a. Naprotiv, teren ga ne voli i ne poštuje, kažu naši izvori (doduše, samo oni sa stranačke desnice, što znači da to mišljenje možda nije reprezentativno). No Plenkoviću terenske akcije doista ne idu. Milijan Brkić u zadnje vrijeme ne izgleda kao čovjek koji na terenu gine za šefa. Nije poduzeo baš ništa u Hrvatskom nogometnom savezu, koji HDZ-ovci kontroliraju željeznom rukom, niti je poduzeo išta kako bi maknuo neposlušnog požeškog župana, koji otvoreno prkosi Plenkoviću.

U Osijeku je, pak, na lokalnim izborima pobijedio čovjek kojega Plenković nije htio. Iz HDZ-a se čuje da predsjednik stranke više nema snage ni maknuti nepoželjne šefove pojedinih zagrebačkih ogranaka. Kako će se birati novi vrh HDZ-a? Hoće li i predsjednik te svi čelni ljudi biti birani po načelu “jedan čovjek – jedan glas” ili će to pravilo biti drugačije? Tko će predlagati, a tko kontrolirati izbore? Hoće li stranka biti ultrakonzervativna ili će, kao i dosad, ostati interesno-klijentelistička konfederacija? Resslerov konzervativni profil moguća je osnova oko koje će se oblikovati novi konsenzus – zamislivo je da Davor Ivo Stier i članovi povjerenstva za novi statut pristanu na to da stranku i dalje vodi Plenković, ali da ona, zauzvrat, svjetonazorski ode znatno desnije. Moguće je, pak, da ni Šeks i njegov posinak neće naći alkemiju kojom bi uvjerili članstvo HDZ-a da ponovno bira Plenkovića. Plenkoviću ipak preostaje jedan jak argument – on zasad nema ozbiljnog protukandidata koji može dobiti nacionalne izbore i privući u koaliciju s HDZ-om dovoljan broj manjih stranaka. Desniji HDZ odbio bi manjine, ljeviji HDZ – imamo li na umu profil vođe – nije zamisliv.

Ključna stvar koju bi Plenković želio odstraniti su Karamarkovi ljudi u vrhu stranke.

Ministar Tomislav Tolušić kotira kao karamarkovac, ali i kao potencijalna ugroza Plenkovićeve vlasti. Miro Kovač je imao liderske ambicije, Ivana Maletić je bliža Milijanu Brkiću nego Andriji Plenkoviću a na čiju će se stranu okrenuti Brkić, nitko pouzdano ne zna.

24sata.hr

Podijeli