INTERVJU Tin Hrgović, najmaturant Međimurske županije

INTERVJU Tin Hrgović, najmaturant Međimurske županije

Podijeli
Tekst: Ivana Radiković

Najmaturant Međimurske županije za 2019. godinu je   Tin Hrgović, devetnaestogodišnjak iz Male Subotice kojem smo odlučili postaviti pitanja na koje bi rijetko koji njegov vršnjak imao odgovor .  

Maturant  Gimnazije Josipa Slavenskog nakon srednje škole i mature planira upisati Pravni fakultet u Zagrebu. Tin  se ističe od svojih vršnjaka po tome što ga zanima politika dok većina mladih ima predrasude o politici. Svoje stavove i razmišljanja te što bi on promjenio otkrio nam je u intervjuu.

Što te je navelo kao mladog, uskoro studenta na  praćenje politike?

Želio bih promijeniti neke stvari u društvu na bolje, a da biste to uspjeli, trebate se aktivirati i biti proaktivni.  Upravo ta moja želja potaknula me na praćenje politike  jer da biste u tome uspjeli,  morate znati i razumjeti kako stvari oko vas funkcioniraju.  Politika itekako utječe na živote svih nas, vjerojatno i više nego što mi sami to mislimo. 

Zašto mladi ne žele sudjelovati u javnom životu po tvom mišljenju?

Odgovor je vrlo jednostavan. Zato jer je politika, posebice kroz medije, percipirana kao nešto nečasno i nužno povezano s različitim korupcijskim i kriminalnim aferama. Na taj način mladi stječu dojam da se ne mogu u isto vrijeme baviti politikom i ostati časni i pošteni ljudi. Drugi razlog zašto mladi ne žele sudjelovati u javnom životu je taj što misle ili imaju naviku i očekivanje da će uvijek netko drugi učiniti „ono nešto“. Po meni je to apsolutno krivi pogled zato jer MI MORAMO BITI ONA PROMJENA KOJU ŽELIMO VIDJETI U SVIJETU.

Kako bi ti spriječio odljevi mladih u druge države?

Djecu bi trebalo već od najranije dobi učiti proaktivnosti i važnosti zalaganja za samoga sebe i društvo u cjelini. Nadalje, trebalo bi svim mladima omogućiti jednaku priliku. Najvažnije bi trebale biti njihove kompetencije, a ne društveni status obitelji, „veze“ i slično. Naime, mnogi od njih više iseljavaju zbog razočaranosti i nepovjerenja u sustav i njegove institucije, nego radi neke veće materijalne dobiti. Naravno, država bi trebala uvesti i mjere pomoći mladima u prvim godinama zaposlenja, a posebice i onda  kada kreću u osnivanje svojih obitelji. Te mjere ne smiju biti samo simbolične, nego stvarna pomoć i podrška svim mladima.

Koje mjere bi se trebale poduzeti za smanjenje PDV-a?

Vrlo jednostavno. Treba smanjiti rashode države, a dva područja na kojima bih ja to učinio su javna uprava i socijalna davanja. Uveo bih red u socijalna davanja jer je apsurdno da svakodnevno slušamo o nedostatku radnika, a u isto vrijeme socijalnu pomoć primaju radno sposobne osobe. Još je apsurdnije da dosta njih taj novac neracionalno troši na cigarete, alkohol, kocku, drogu i sl. Također bi trebalo racionalizirati javnu upravu koja sada broji 576 općina, gradova i županija uz bezbrojne agencije. Takva javna uprava je vjerojatno glomaznija no što je bila za vrijeme Austro-Ugarske, a svi znamo koliko je lakše obrađivati različite podatke danas nego u to vrijeme. Uostalom, Hrvatskoj bi bilo dovoljno između 150-220 jedinica lokalne samouprave, a nažalost,  svjedoci smo da je jedina svrha postojanja nekih jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj ta da netko bude načelnik, a ne da se ljudima omogući bolja infrastruktura i kvalitetniji život.

Koje je tvoje stajalište oko financiranja sportskih klubova ili umjetničkih udruga iz državnog proračuna?

Ovo pitanje je kompleksno pa zahtijeva i takav odgovor. Kad govorimo o financiranju sportskih klubova, moramo razlikovati različite sportske škole, amaterske klubove i profesionalne klubove.  Smatram da treba financirati sportske škole i u infrastrukturi pomagati amaterske klubove, ali sam apsolutno protiv financiranja profesionalnih klubova. Mislim da nije u redu da netko mora plaćati porez od svoje minimalne plaće, a da taj novac onda ne ide u obrazovanje ili u zdravstvo, nego za ekstremno visoke plaće nekih profesionalnih sportaša. Slično razmišljanje imam i kod umjetničkih udruga, samo što u tom slučaju država ponekad mora financirati i neka profesionalna umjetnička društva, zato jer je kultura ono što obilježava neki narod i državu.

Smatraš li da još uvijek ne poštujemo dovoljno ljudska prava kao ostale članice EU?

Smatram da se u Hrvatskoj ljudska prava dosta poštuju, čak daleko više nego u većini članica EU. Predočit ću Vam to kroz primjer zastupnika nacionalnih manjina. Njih u Hrvatskom saboru ima čak 8, a u svim ostalim parlamentima članica EU, većina kojih je daleko mnogoljudnija nego što je Hrvatska,  nacionalne manjine imaju zajedno, vjerovali ili ne, ukupno 8 zastupnika. Dakle, njih 27 ukupno ima 8, a Hrvatska sama 8.  Sad sam izdvojio primjer odnosa spram nacionalnih manjina, no može se navesti i tolerancija u odnosu na druge kategorije kao što su vjeroispovijest, svjetonazor, spol i sl. Mislim da svugdje jako dobro stojimo.

Koje je tvoje stajalište oko školstva? Misliš li da se previše „tjera“ na štrebanje?

Smatram da je naše trenutno školstvo dobro, koliko god se neki trudili prikazati da ono ništa ne valja. Pogledajte samo koliko su naši ljudi koji su završili školovanje u Hrvatskoj cijenjeni i priznati stručnjaci po cijelome svijetu. Da bismo mogli neke stvari shvatiti i dalje se njima koristiti,  moramo najprije znati nešto o tome, tako da je učenje nekih činjenica nužno, ali naglasak bi trebao biti na primjeni tog naučenog. Pravo učenje se nikako ne smije poistovjećivati sa „štrebanjem“. Ono podrazumijeva daleko veći stupanj znanja.  Svi oni koji teže amerikanizaciji našeg obrazovanja ne shvaćaju da će time dobiti „fah idiote“ koji će biti izvanredni u jednoj stvari, ali zato neće imati pojma ni o čem drugom. To je vrlo opasno jer se na taj način čovjeka dehumanizira i pokušava iz njega napraviti specijalizirani stroj koji je samo običan broj na papiru.

Smatraš li da se u našem društvu gleda previše materijalna stvar kod pojedinca i tko su mu roditelji?

Pa da, ima toga! No, opet sve ovisi o pojedincu, želi li iskoristiti takvu situaciju. Nažalost, znam i za obrnute primjere, gdje se omalovažavalo stvarno postignuće pojedinca, samo zato što su mu roditelji visoko pozicionirani. Dakle, puno toga ovisi i o samim promatračima.

Da imaš čarobni štapić što bi prvo promijenio na razini državne politike?

Ponajprije bih promijenio Izborni zakon koji je u trenutačnom obliku krajnje nepošten zato što ne vrijede glasovi svih građana jednako. Zato sam se prošle godine i priključio  Građanskoj inicijativi NAROD ODLUČUJE.

Koji je tvoj savjet za sve mlade koji su nezadovoljni?

Trgnite se, založite se za sebe i društvo u kojem živite te budite sami kovači vlastite budućnosti i sreće! U lijepoj našoj Hrvatskoj!

Podijeli